Lobiranje - neformalni put do željene odluke

Riječ lobi latinskog je porijekla, izvorni je oblik "lobia" i označavala je predvorje rimskog senata. Već tada se odnosila na ljude koji su kao predstavnici moćnih rimskih porodica ili interesnih grupa sačekivali senatore prije ulaska u glavnu dvoranu i iznosili im želje, mišljenja i prijedloge onih u čije su ime govorili s nadom da će biti uslišeni. Tako je ostalo do danas.

U posljednje vrijeme je u BiH dosta buke izazvala informacija da je Republika Srpska u Washingtonu angažirala posebnu lobističku firmu da zastupa njene interese u Kongresu. Da li su kritike opravdane? I kako je to u Njemačkoj?

U demokratskim društvima je lobiranje legitimna djelatnost, često čak i poželjna. U Berlinu je registrirano oko 2.000 različitih interesnih udruženja, od predstavnika automobilske ili kemijske industrije, preko predstavnika uzgajivača svinja ili ovaca, pa sve do aktivista za zaštitu okoline ili ljudskih prava. Broj u njima zaposlenih lobista procjenjuje se na desetak hiljada.

Tanka linija između informiranja i manipulacije

U pozitivnim slučajevima oni mogu biti od velike pomoći pri formuliranju političkih stavova ili pisanju dokumenata , budući da raspolažu s vrlo detaljnim i kompetentnim informacijama o pojedinim problemima iz njihove sfere djelovanja, naglašava primjerice Gerhard Timm, šef Saveza za zaštitu prirode BUND: "Nikada nije tako da mi nešto uspijemo provesti baš kako smo zamislili, ali ministarstvo je na nas upućeno. Dobar lobist ne govori što bi htio postići, već informira pozivajući se na činjenice. Suradnici u ministarstvima imaju puno posla i zahvalni su na informacijama koje sugeriraju neku određenu odluku."

S druge se strane ne smije zanemariti ni opasnost od zloupotrebe, manipulacija ili korupcije. Poslanici ne smiju biti potkupljivi, naglašava zamjenik demokršćanskog kluba u Bundestagu, Wolfgang Bosbach: "Zastupnici u svakom slučaju moraju odbiti direktno primanje nekih usluga za svoje djelovanje. Ne smije se primjerice dogoditi da oni bivaju nagrađeni jer su glasali ovako ili onako."

Zastupati dio, poštovati cjelinu

Još više lobista nego u Berlinu živi i radi u Briselu. Na tamošnjih oko 25.000 službenika EU dolazi 15 do 20 hiljada različitih lobista: najvećim dijelom predstavnika različitih industrijskih udruženja iz svih zemalja članica. Uz njih međutim djeluju i brojna regionalna predstavništva. Njemačka ima savezno predstavništvo, ali i pojedine pokrajine imaju zasebna predstavništva. Najaktivnije je ono iz Bavarske, objašnjava tamošnji državni sekretar Walter Ross: "Mi želimo znati što se tu u Briselu dešava, kakvi se novi propisi donose. Tu smo bliži ljudima, pogotovo kada se radi o konkretnim i hitnim slučajevima."

Pritom se u pravilu se radi o zastupanju ekonomskih interesa Bavarske u Evropi. Ta je njemačka pokrajina naime industrijski vrlo razvijena a budući da dio privrednih ovlasti u Njemačkoj imaju i savezne zemlje, a ne samo centralna država, ponekad postoje i regionalno specifični interesi. Pritom je međutim važno da se jasno poštuje podjela uloga, naglasio je raniji njemački komesar u EU, Wilhelm Haferkamp: "Svakako je važno da predstavništva njemačkih saveznih zemalja u Briselu poštuju podjelu posla i koncentriraju se na privredna pitanja, a ne da se mješaju u posao saveznog predstavništva. Ukoliko savezna Vlada i njeno predstavništvo vode politiku, a pokrajine njeguju privredne i druge kontakte, to je idealna stvar."