Lončari u Gračanici

Na drvenoj dasci pred grnčarskim točkom sjedi Faruk Huskić i vještim potezima ruke od komada gline, dodajući malo vode, pravi zemljani lonac. Objašnjava čitav proces udarajući neprestano po glinenoj smjesi koja mu klizi među prstima.

„Ovo stavljamo na stari grnčarski točak star oko 300 godina, pokazuje s ponosom veliko kameno kolo. I, onda oblikujem ono što želim, lonac, vazu, posudu..."

Huskići vještinu prenose s koljena na koljeno

„I lončarstvo ili grnčarstvo, jedan od najstarijih ljudskih zanata ide u korak s novim vremenom" - govori, dok prekidačem uključuje mali elektromotor za pokretanje točka. „Prije se ovo pokretalo nogom a sada idemo na struju. Sve ostalo je isto".

Čekajući da se od gline napravljena posuda osuši, saznajemo da Huskići ovu vještinu prenose s koljena na koljeno.

„Ovim zanatom bavio se moj pradjed, zatim djed, otac od kojeg sam učio zanat, a po svemu sudeći i moj sin“

Bitka s vremenom

Međutim, kao i svi stari zanati, i ovaj gubi bitku sa novim vremenom, a Faruk se žali kako nema podrške ni od koga, počev od općine do države. „Ne mogu se plaćati ni dadžbine a o zaradi i ne razmišljamo sada. Ukoliko raspišu neki konkurs za dodjelu pomoći starim zanatima dobiješ oko 500 maraka za godinu, dvije, a toliko si potrošio u prikupljanje dokumentacije. I to ukoliko imaš sreće pa dobiješ sredstva“ – čudi se Faruk

Denis je nastavio tradiciju. Vidjevši kako prolaze očeva nastojanja da se izbori za podršku države , gubi moral i ne javlja se nikome za pomoć.„Tražili smo neki prostor kako bismo mogli izlagati jer ovaj kraj je poznat po našoj lončariji, ali nikada nismo imali nikakvu podršku. Zato sam ja demoralisan, i ne javljam se ni na kakve oglase“ – govori razočarano.

Paviljon u etno-stilu

Ovi vrijedni lončari nikada nisu uspjeli dobiti reprezentativnu lokaciju. Zato su uz magistralni put Doboj-Tuzla, na ulazu u Gračanicu napravili mali paviljon u etno stilu koji bi zajedno sa radionicom mogao biti odlično iskorišten.

„ U krugu dvorišta imamo idealan prostor za obučavanje, volio bih da ovdje dođu ljudi iz inostranstva, razne kolonije, vajari, studenti, kako bi oni naučili nešto od nas a i mi od njih. Mogli bismo zajedno osmisliti neke stvari, možda bi tako krenuo posao" – razmišlja naglas Denis o eventualnim novim umjetničko-poslovnim potezima.

Bosanski lonci, posude u kojima se spravljaju mliječne poslastice, dagare za pripremu pečenja, ili vaze i tradicinalne zemljane kasice za štednju sve se više zaboravljaju. Tek poneki stranac zaustavi automobil kako bi nešto od ovoga ponio kao suvenir.

Autor: Mirsad Čamdžić

Odg. urednik: Jasmina Rose