Luče izmetodike

Zašto je B.K. dobila 20 kila za 40 dana? Nije čitala Legendu o Alipaši. U čemu se ne razlikuju vlasnici bespravno podignutih kuća teško oštećenih klizištem? U miješanju č i ć. Šta čini jednakima sve vikendaše ozračene nuklearnim otpadom? Nesigurnost u žanrovskom određivanju Smrti Omera i Merime. U čemu su slični svi gosti zaraženi salmonelom? Nijedan ne zna nabrojati sve vrste složenih rečenica. Zašto se T.A. nikad nije udala? Zato što nije čitala U sjeni procvalih djevojaka. Šta objedinjuje pudlice žrtve pitbula ubice? Njihovi vlasnici nisu razlikovali onomatopeju od aliteracije. Šta spaja sve žirante kojima je banka blokirala račune? Brkanje akcenata. U čemu je minimum sličnosti između prolaznika postradalih od ledenica? Nisu zapamtili koji padež dođe iza lokativa. Zašto se F.K. upiškio u crkvi? Nije znao definiciju metafore.

Šta povezuje sve ljude obuhvaćene navedenim primjerima? Išli su u školu i osam ili 12 godina učili književnost i jezik. Odrasli su, i žive u Sarajevu (ili u Zenici, Tuzli, Matuzićima, Pančevu, Zaprešiću, Imotskom... svejedno...) i svako malo biraju vlast sličnu sebi, po svojoj mjeri i svojoj pameti, na svoju štetu i nesreću. Čemu ih je korisnom, konačno, škola naučila? Šta su zapamtili i u šta su sigurni, od svega što su gledali i čitali u tonama udžbenika prenesenih na leđima i ramenima?

Kakvu su pamet izvukli iz svih čitanki, naših jezika, svesaka lektire, pa sada i svoju djecu tovare istim blagodetima? Da ih iko pita, odgovorili bi pošteno: nikakvu. Ali niko ih ne pita, jer ništa niti ne znaju.

Nastavnici i profesori na potezu

Jedini koji se pitaju su nastavnici i profesori. Oni bi, kao dječak iz priče, mogli povikati "car je go", oni bi mogli prekinuti masovno ispiranje mozgova, oni bi mogli kazati djeci i roditeljima: nemojte kupovati udžbenike, jer su zastarjeli, jer su rađeni po lošim programima, jer su puni grešaka, proizvoljnosti, nedosljednosti, jer ne služe obrazovanju nego ideologiji. Ali zbornice su u vrijeme najezde izdavača na kućne budžete nijeme. Nastavna vijeća imaju važnijih problema: valja srediti raspored, po mogućnosti tako da ponedjeljkom i petkom bude što manje časova; valja pripaziti da norma bude taman, ni prevelika ni premala, treba izbjeći razredništvo (iako je lijepo dobiti poklone za osmi mart i kraj školske godine, ali tegoba je mastiljaviti perom po matičnim knjigama, svjedočanstvima i đačkim knjižicima. To treba uvaliti mađima. Isto kao i dežurstva.) Zatim, ako se sekcije neće plaćati, ne treba ih ni uzimati, djeci je ionako sve dosadno što nije na ekranu. Jako je važno vidjeti kad padaju praznici, ako su u utorak ili četvrtak, treba predložiti spajanje s vikendom. Nije cilj uživati u radu nego u beneficiranom radnom vremenu.

Smrt prosveti, profit saprofitima!

Međutim, zašto bi se djeca radovala časovima, kad profesori jedva čekaju odmore? Kako će djeca prepoznavati korupciju, ako je nastavnici ne vide? Zašto bi istina bila vrijednost u razredu, ako nije u zbornici? Kako zamisliti bolju budućnost, ako je cilj časova bolja prošlost? Zašto bi klupe pjevale, ako katedra mumlja? Kako će djeci omiliti knjigu onaj kome su novina lektira? Zašto bi mladi govorili hrabro, ako stari ćutuju mudro. Kako da drugima bude zanimljiv onaj ko je sebi dosadan? Kako da ljube slobodu generacije zadojene strahom?

Podozrivi prema istini da vaspitavati znači živjeti kao uzor a da je sve drugo dresura, većina nastavnika i profesora maternjeg jezika i književnosti radije poučava, nego što vaspitava. Umjesto da se bave idejama i vrijednostima, i književna djela tumače i kao etičke stavove autora, oni na časovima prebrojavaju slogove, kao da je poezija vježba iz knjigovodstva.

Zato je sasvim normalno da jedinu korist iz loše nastave izvlače trgovci lošim udžbenicima. Njima je svejedno šta prodaju, marža je uvijek ista i sigurna. Može ne roditi žito, može tuča otresti voće, može zlatica pojesti krompir, može gljivica napasti maline, može pesticid potamaniti pčele, može ludilo napasti krave, mogu propasti i ratar i stočar, i pčelar, i voćar, i pekar i mljekar, samo će knjižar uvijek imati dobru žetvu i bogat urod. Smrt prosveti, profit saprofitima!

Autor: Nenad Veličković

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić