Majke Beslana se prisjećaju žrtava

U razorenoj fiskulturnoj sali škole u Beslanu okupilo se oko 3000 ljudi. U rukama su nosili bukete cvijeća i svijeće za duše pokojnika. Među ožalošćenima je i Ljudmila Kukajeva. Ona je prije tri godine izgubila nećakinju i snahu.

„Bol ostaje zauvijek. Ne samo za nas nego i za djecu. Imam malu unuku, ona ne razumije šta se desilo, ali vidi sve ovo. To ostavlja pečat i na njen život. To se ne može zaboraviti.”

Prije tri godine se na proslavu početka školske godine okupilo oko 1200 ljudi. Najmanje 30 terorista iz Čečenije je upalo u školu i sve prisutne uzelo za taoce. Među taocima je bila i Sima Bajsijeva.

„Nikada to neću zaboraviti, kao da se juče desilo. Nemoguće je zaboraviti svu tu djecu. Mogli su biti ugledni ljudi, a sada su mrtva. Svi u Beslanu misle da istina još nije otkrivena. Još uvijek ima nelogičnih stvari. Čekamo da nam kažu koliko je odista napadača bilo i kako su se zvali.”

Mnogo ljudi u Beslanu traži istinu i o intervenciji ruskih specijalaca, tokom koje je poginulo preko 330 osoba. Porodice žrtava ne vjeruju zvaničnoj verziji događaja prema kojoj je do intervencije došlo tek nakon toga što su teroristi aktivirali prvu bombu u fiskulturnoj Sali. Na osnovu prikupljenih iskaza svjedoka i snimaka mnogi tvrde da su specijalci prvo gađali vrata škole granatom i tako izazvali brojne žrtve. Ela Kasajeva je članica udruženja Glas Beslana i došla je čak u Moskvu kako bi organizovala odavanje pošte žrtvama.

„Ovdje smo kako bi nagnali vlasti da istraže tragediju u Beslanu. Mislimo da vlasti sprječavaju istragu. Istina će se saznati - prije ili kasnije.”

Ipak, okupljanje u Moskvi je prošlo nezapaženo, o tome nije emitovan ni prilog na državnoj televiziji. Moskva slavi 860. godišnjicu postojanja, ljudi više pažnje obraćaju koncertima i raznim svečanostima. Umjesto toga se emituju duge reportaže o početku školske godine. Predsjednik Putin boravi u jednoj gimnaziji u Astrahanu, i tek usput se prisjeća žrtava iz Beslana.

„Danas je radostan dan. Ipak, ne smijemo zaboraviti tragediju od prije nekoliko godina, ne smijemo zaboraviti djecu koja nikada neće završiti školu. Mislim na djecu Beslana. Danas bi trebalo da ih se prisjetimo.”