Mannesmann Proces

Ne poduzimajte nista. Cinite samo9 ono sto ste i dosada cinili. Zadrzite svoje akcije. To je bila jednostavna poruka sefa najveceg njemackog koncerna mobilne telefonije, Mannesmann, Klausa Essera u jesen 1999 godine. On je vlasnike Mannesmannovih akcija pozvao u velikim novinskim oglasima da odbiju pokusaj tzv. Neprijateljskog preuzimanja od strane britanskog Vodafona, i da ne prodaju svoje akcije. Esser je odavao utisak da po svaku cijenu zeli sprijeciti da ga Britanaci progutaju. Na kraju krajeva je Mannesmann u samo nekoliko godina, i to upravo pod Esserovim vodstvom, od najveceg svjetskog proizvodjaca celicnih cijevi prerastao u drugi po velicini evropski koncern mobilnih telekomunikacija. U Njemackoj je Mannesmannova makra D2 cak bila vodeca, i pokrivala je 40 % ovdasnjeg trzista. Vodstvo Mannesmanna nije apeliralo samo na razum akcionara, tvrdnjom da je firma sama vrednija no u kombinaciji sa Vo0dafonom, vec i na osjecaje: jedan plakat uje primjerice pokazivao malo dijete koje siri oci u strahu od dolaska neprijateljski raspolozene majke. A ispod slike ponovo poziv: zadrzite svoje akcije. Esserov suparnik, sef Vodafona Chris Gent, na ovu je kampanju reagirao takodjer novinskim pozivima akcionerima da prodaju akcije, i da time omoguce nastavak nekada uspjesne suradnje dva koncerna. Po Gentovom misljenju, suradnja nije prekinuta pokusajem Vosdafona da preuzme Mannesmann, vec prije toga preuzimanjem Vodafonovog konkurenta na britanskom trzistu, firme Orange, od strane Mannesmanna. Do toga je doslo u oktobru 1999, i tom akciojom se Vodafone osjetio ugrozenim u vlastitoj kuci: Mi smo bili razocarani cinjenicom da je nasa suradnja sa Mannesmannom dovedena u pitanje time sto su oni preuzeli Orange bez da su prije toga razgovarali sa nama. .....izjavio je Gent. Mjesec dana kasnije on je uzvratio udarac ponudom o neprijateljskom preuzimanju kontrole nad Mannesmannom. Za svaku akciju Mannesmana Gent je ponudio 53 akcije Vodafona. To je bila novost u Njemackoj, buduci da ovdje neprijateljsko preuzimanje - dakle preuzimanje vlasnistva nad vecinom akcija neke firme protiv volje vodstva te firme - gotovo da nije bilo poznato, i na njega se gladalo sa prezirom. U pocetku je Esserova akcija protiv Vodafona bila uspjesna. Do preokreta je doslo tek kada je Vodafone popvecao svoju ponudu sa pocetnih 100 milijardi na 180 milijardi Eura. U tom trenutku je managment Mannesmanna pokleknuo, i pristao na posao - suviose mnogo akcionara Mannesmanna pristalo je na posao sa Vodafonom. Nakon vise mjeseci ogorcenog otpora, u noci sa 2. Na 3. FebruarEsserr i gwent su iznenadjujce postigli dogovor, i narednog dana, na konferenciji za stampu Esser je objavio javecu fuziju u povijesti privrede: Raduje me da vam mogu reci kako smo postigli dogovor da Düsseldorf ostaje jedno od dva evropska sredista Vodafona. ....izjavio je Esser. Tada jos nitko nije znao pojedinsti. Izmedju ostaloga i da je vodstvo Mannesmanna dobilo ogromnu otpremninu, tzv. Zlatni padobran: ukupno 56 miliona Eura, od cega je samo Esser dobio 30 miliona. Usprkos tome on je imao drskosti da na konferenciji za novinare govori o ugrozenosti svog radnog mjesta: Nema ozbiljnih opasnosti za gubitak radnih mjesta zaposlenih u Mannesmannu. Kao sto je poznato, opasnost postoji samo za radno mjesto predsjednika upravnog odbora. Za vecinu od 135 000 zaposlenih nema opasnosti. ....bile su Esserove rijeci. Uskoro nakon sto je visina otpremnima postala poznata, u citavu se pricu ukljucilo i javmno tuzilastvo. Njegova tvrdnja je bila da je otpremninama nanesena steta koncernu Mannesmann. Time su novci koncerna pronevjereni. 17. februara 2003 godine je düsseldorfsko javno tuzilastvo podiglo optuzbu protiv Essera i clanova nadzornog odbora zaduzenog za poslovanje uprave, koje je dalo suglasnost za otpremnine. Tu se radi o odabranom krugu u kojem se nalazi dio same njemacke privredne elite. Medju njima su i Josef Ackermann, sef Deutsche bank, i Klaus Zwickel, predsjednik IG Metalla. Dok Ackerman ne vidi nikakav problem u tadasnjoj odluci, Zwickel u medjuvremenu pokazuje znake kajanja. On je doduse na presudnoj sjednici sudjelovao samo putem telefona, i za odluku o otpremninama nije glasao, ali svojom sutnjom tu odluku nije niti blokirao. To je bila greska , izjavio je Zwickel: Tada sam smatrao da je mojom izjavom kako se suzdrzavam od glasanja dovoljno doslo do izrazaja moje odbijanje odluke. Kako se kasnije pokazalo, bolje bi bilo da sam jasno rekao NE. .....smatra danas Zwickel. Da li se tu doista radilo o prevari akcionara, ili o nagradi Mannesmannovog managementa za uspjesno podizanje cijene, utvrditi ce se najranije krajem Juna, do kada je zasada predvidjeno trajanje procesa.