Marš mira 2007

Prije dvanaest godina u, kako su ga tada nazvali Srebreničani „Maršu smrti“, iz opkoljene Srebrenice do mjesta Nezuk u opštini Sapna uspjelo se izvući i preživjeti oko 3 000 Srebreničana. Nakon te velike grupe još mjesecima kasnije tajalo je izvlačenje manjih grupa i pojedinaca. Kao znak sjećanja na taj dogadjaj, ove godine se organizuje treći put zaredom manifestacija pod nazivom „Marš mira“ koja postaje sve masovnija i koja će biti tradicionalna manifestacija u okviru memorijalnog obilježavanja genocida u Srebrenici. Komandant ovogodišnjeg „Marša mira“ Ramo Dautbašić kaže da se uz označenu trasu u dužini od 100 kilometara nalazi 39 masovnih grobnica.

„Nažalost baš tako, i to na odredjenim destinacijama imamo i više grobnica, da su u sto metara tri ili četiri grobnice. O tome će učesnici marša imati priliku da vide.“

U koloni „Marša mira“ su gradjani Bosne i Hercegovine iz svih generacija i iz skoro svih gradova, planinari, rudari, sportisti, studenti. Svi oni kažu da im je motiv dolaska bio da iskuse makar dio strahovitih napora srebeničana koji su prošli ovaj put u julu 1995.godine. Mehmed Oruč, rudar iz Zenice, ove je godine prvi put na „Maršu mira“ i priznaje da malo zna o maršu smrti iz '95.godine.

„Imamo upravnika jednog koji kod nas radi, koji je preživio ovaj put pa nam je on u kratkim crtama dao neke spoznaje, kako su putovali,šta su jeli, eto u tom smislu. Ja već dvije godine imam želju i moral i volju da vidim, da osjetim bar dio toga.“

Član planinarskog društva „Krajina“ iz Cazina Izudin Begić navodi svoj motiv dolaska na Marš mira.

„Sutra kad ne bude dženaze onda da ostane u nekom sjećanju, da taj marš ostane u tradiciji, da mladja ova generacija da to dobije, što kažu da im udje u krv jer ne do Bog da zaboraviomo da nam se i sutra isto ne ponovi.“

U koloni „Marša mira“ nalazi se i nekoliko desetina gradjana evropskih država, medju njima i Madjar Belin Furnati.

„Ja dolazim iz Budimpešte, fotograf sam. Ovdje se dogodila jedna izuzetno stašna stvar i ovaj marš prema Srebrenici je stalno sjećanje koje se nikada ne može zaboraviti, ovo se stalno vraća u sjećanje.“

Iako bi se očekivalo da svako onaj ko je preživio izvlačenje iz opkoljene Srebrebrenice u julu 1995.godine rijetko poželi da se vrati tim istim putem, upravo to radi Alija Bektić u tri postratna „Marša mira.“

„Da mene svaki put vuče Jer ja živim sa tim putem koji sam preživio, tog pakla, odnosno sad nadjem duši smiraj kad naidjem tuda, kad se sjetim toga malo mi je lakše nego čitavu godinu razmišljaš kako je bilo ono.“

Iz Nezuka je ka Srebrenici krenulo oko 2 500 učesnika „Marša mira“. Oečkuje se da se ovoj koloni do Srebrenice pridruži još nekoliko stotina gradjana. Marš će biti okončan u jutarnim satima 11-og jula ulaskom kolone u Potočare.