Maximum Power – Sarajevski Beatlesi

Možda je vrata maloljetničke slave, novijeg doba, prva otvorila Shirley Temple. Svijet je zapamtio još mnogo djece zvijezda. Zvali smo ih „čudo od djeteta“. Ko se ne sjeća euforije koja je pratila Stefana Milenkovića? Činilo se kao da u ruci drži čelo, a ne violinu, toliko je bio mali. Djeca zvijezde ponovo izlaze na scenu. Justin Bieber već je dobio svoje prve velike muzičke nagrade, a još nije uzeo britvicu u ruke. Djeca Willa Smitha, Willow i Jaden, samo što su otpustili dadilje, izašli su, jedno na filmski set, a drugo za mikrofon i tako kućni tepih zamijenili red carpetom, po kojem ponosno koračaju sa svojim slavnim roditeljima.

Zar i Rihanna nije bila samo djevojčica sa Barbadosa kada je počinjala svjetsku karijeru i rasla pred našim očima zajedno sa tiražima svojih nosača zvuka? Izgleda da klinci danas, čim odlože noše i zatvore vrata obdaništa sa vanjske strane, počnu da smišljaju svoje muzičke ili filmske karijere. Možda su tome doprinijeli i brojni svjetski izbori talenata i idola? Da, to su oni realityji, kad djeca izađu na veliku scenu i zaslijepljena svjetlima reflektora, jedva pronađu mikrofon. A kad im stručni žiri kaže da ne idu dalje - rasplaču se i otrče u naručje producenta emisije.

I Sarajevo se polako uklapa u trendove

Razmišljam o tome kako je dobro što ovaj grad osiromašenog duha može da iznjedri tako nešto kao što je „Maximum Power“. Dječaci pokušavaju da me nekako uguraju u svoj zbijeni raspored, jer oni su još uvijek u osnovnoj školi, sedmi razred. Sa svih strana stižu pozivi za gostovanja u televizijskim i radio programima, o njima se već prave dokumentarci.

Regionalne televizije najavljuju dolazak svojih ekipa. Kako je nastalo čudo u Sarajevu? Priča Dino Mangafić, solo-gitara. Njegov dedo je Ibro Mangafić, otac mu je Jasmin Mangafić, a on je treća generacija iz iste porodice koja se otisnula u muzičke vode. Ne znate ko je bio Ibro Mangafić? Uguglajte! Dakle, priča Dino kako je sve počelo. „Počelo je tako što smo moj rođak Adnan Brđanin i ja kupili gitare i počeli svirati iz čiste zabave. Bio je to samo hobi. Tada smo imali 12 godina. Kupio sam tu svoju prvu gitaru u januaru ove godine u Njemačkoj. Prvi gitarista kojeg sam čuo i koji mi se dopao je Jimi Hendrix“, kaže Dino. „Ali, on je umro prije nego što si se ti rodio“, primjećujem. „Nema veze. Pjesma „Hey Joe“ me na prvo slušanje oduševila. Pokušavao sam i ja isto, slušajući njegove koncertne albume“, kaže ovaj dječak. U studiju je njegov veliki poster na zidu. Molim ga da sjedne ispod njega, da ga fotografišem. Radi to kao pravi profesionalac, pravi sljedbenik Hendrixa. Ako nas gleda, veliki Jimi sigurno kaže: „Wow, kakvog li čuda u Sarajevu!“

„Bićemo uvijek normalni!“

U bandu „Maximum Power“, Adi Avdić svira bubnjeve, Adnan Brđanin bas gitaru, Haris Rudalija klavijature, a Tarik Mulaomerović je vokal i on je najstariji. Ima 15 godina. Ostali su trinaestogodišnjaci. Adnan Brđanin, raduje se zimskom raspustu. „U januaru idemo u Hamburg da sa 'Universalom' potpišemo ugovor i snimimo tri pjesme na engleskom. Onda se opet vraćamo u školu do ljeta, kada idemo na turneju po Njemačkoj. Zatim slijedi snimanje novog, drugog CD-a“, kaže Adnan. „Jeste li spremni da ponesete to veliko breme slave?“ pitam. „Pa, nećemo se 'ufurati'. Bićemo uvijek normalni. Nije važno koliko će biti CD-ova. Važno je da smo to mi i da radimo to što volimo“, kaže mladi muzičar i dodaje da sve liči na san. „La vida es sueño“, kako bi rekao veliki Calderón.

Haris Rudalija ističe da vole to što rade i da se osjećaju ispunjenima, a to je najvažnije. „Naša pjesma 'Fly' govori o tome kako treba lijepo živjeti, kloniti se ulice, malo pobjeći od kompjutera i učiti“, dodaje Haris. Tarik Mulaomerović, kao vokal je najistureniji član banda i veoma se trudi oko svog scenskog nastupa. „Pred nastupe se konsultujemo sa našim producentima, a pomažu nam savjetima i roditelji“, kaže pjevač i naglašava da su mu uzori Freddie Mercury, Bon Jovi... „Ipak, mislim da je trenutno najbolji David Coverdale“, dodaje. Adi Avdić kaže da su profesori ponosni na njih jer su svi odlični učenici. „Završićete bar osnovnu školu?“ malo provociram. „I više od toga. Meni su se ova djeca jako svidjela i užitak mi je s njima raditi!“ Gle, i oni sami se djecom smatraju!

„Šta je to Bosna?“

I da skratim. Za devet mjeseci djeca su navježbala najveće hitove velikih majstora roka. Nedavno su promovirali taj svoj prvi CD „13“ na kojem se nalazi i njihova pjesma „Fly“ za koju im je muziku posudio njemački producent Tony Cottura. Treba čuti kako oni izvode: „Modern Day Delilah“, „Fool For Your Loving“, „Show Must Go On“... Da, oni sviraju „Kiss“, „Queen“, AC/DC, ZZ-Top, Iron Maiden i njima slične. Ova djeca se ne šale. Kad ih je njemački producent Cottura odslušao prvi put, rekao je: „Nikada u životu nisam vidio ništa slično.“ Yamaha, veliki muzički brand potpisao je s njima ugovor o saradnji i poklonio im svoje najbolje instrumente. A „gazda“ u Japanu, kad je trebalo da odobri taj ugovor, pitao je zastupnika Yamahe za jugoistočnu Evropu: „Bosna? Šta je to Bosna? Gdje je to?“

U velikom regionalnom realityju „Rat bandova“, koji se upravo odvija, od stotinjak takmičarskih grupa, „Maximum Power“ je ušao među 12 koji su još u igri za prvo mjesto. Hoće li ga osvojiti? „O, da!“ kažu uglas. Takvu snagu, takvu vjeru u ono što rade, valjda imaju samo još djeca.

Iz pelena na scenu

E, a sada, malo neprijatnih pitanja. Jasmin Mangafić je producent ove tinejdžerske grupe, on je i snimatelj u studiju i otac malog Dine Mangafića sa početka priče. „Da li je baš ovo pravo doba da se djeca gurnu u show-business koji sa sobom, osim slave i novca nosi i golemo opterećenje koje se odvija pred očima javnosti. Zar se i jedna Britney Spears nije slomila u jednom trenutku? Stoji li iza svega velika ambicija roditelja u sjeni?

„Iskreno ću vam reći da ni ja ne mogu da se pomirim s tim šta se desilo za nekih devet mjeseci. Sve mi je to apsolutno neshvatljivo, meni koji radim sa njima svaki dan. Možete li da shvatite kad vam ta djeca kažu da ne žele da idu na more, jer moraju da vježbaju. Ove godine, niko od njih nije bio na moru. Vrijeme su proveli u studiju, vježbajući. Je li vama to shvatljivo, meni nije. Niko ih nije prisilio, niti bilo šta nametnuo, oni to vole i uživaju u tome. To je njihov vlastiti izbor, a Mirsad Ibrić, njihov izvršni producent, ja i ostali roditelji smo tu da im pomognemo“, kaže Mangafić.

„Kad me Jasmin prvi put zovnuo da ih čujem, nakon toga sam dva sata bio u šoku, nisam mogao doći sebi. Sad stavljam kamenje u cipele da ne poletim, jer se Sarajevu desilo tako nešto“, kaže Ibrić.

Dječaci i njihovi producenti su poslali zahtjev za upis „Maximum Powera“ u Guinessovu knjigu rekorda jer su najmlađi profesionalni band na svijetu. Ostali su 17-godišnjaci. A vi, kad pročitate ovaj članak, provirite malo u dječiju sobu. Možda vaš mališan upravo osmišljava svoju svjetsku, muzičku karijeru, a vi o tome pojma nemate.

Autorka: Ljiljana Pirolić

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić