Međunarodni sud pravde se proglasio nadležnim za hrvatsku tužbu

"Uvjeti za sudsku nadležnost postoje i odbija se prvi prigovor

Srbije", rekla je predsjednica Suda Rosalyn Higgins na dvosatnom čitanju obrazloženja odluke u haškoj Palati mira u kojoj je tu odluku podržalo deset sudaca a sedam je bilo protiv.

Srbija je uložila prigovore po tri osnova - da Sud nema nadležnost jer SRJ nije bila članica Konvencije o genocidu do 2001., da je tužba RH nedopuštena jer su se opisani zločini dogodili prije 27. aprila 1992. kada SRJ još nije postojala kao država i kao treće da su zahtjevi iz hrvatske tužbe neosnovani jer su izlazili iz okvira onoga što propisuje Konvencija o genocidu poput zahtjeva za infomacijama o nestalim osobama ili povratkom kulturnog blaga.

Sud je, kako je objasnila Higgins, utvrdio da su akti koje je donosio Beograd i njegovo ponašanje od 1992. imali značenje prihvaćanja obveza koje su proizlazile iz međunarodnih ugovora čija je članica i potpisnica bila bivša zajednička država - SFRJ i odbacio prvi prigovor Beograda a potom i ostale prigovore od kojih dio nije ni mogao biti predmetom preliminarnih prigovora Beograda.

Hrvatska je u svojoj argumentaciji tvrdila da je odnos Beograda i UN-a imao 90-ih godina sva obilježja članstva u UN-u, kao i da je SRJ čitavo vrijeme bila stranka Konvencije o genocidu, slijedom kontinuiteta iz SFRJ. Hrvatska je tvrdila i da je režim Slobodana Miloševića imao sva državna obilježja i prije datuma formalnog proglašenja države 27. aprila 1992. godine i da se radilo o državi u nastajanju.

Srbija je zastupala tezu da je Sud nenadležan jer u vrijeme

podnošenja hrvatske tužbe SRJ nije bila članica Ujedinjenih naroda, članica Konvencije o genocidu ni članica Statuta Suda, a u vrijeme zločina država.