Mešinih prvih 100 godina

Na putu do Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, prošla sam kroz veći dio Sarajeva. U izlozima knjižara, na počasnom mjestu, nema knjiga Meše Selimovića na njegov 100-ti rođendan. U prvim redovima su Dan Brown, Stephenie Meyer, Kader Abdolah i drugi. Ipak, u sjećanje na velikog pisca, u Akademiji (ANUBiH) je održan naučni skup na kojem su svoje referate čitali ugledni slavisti iz zemlje i svijeta, a u Muzeju književnosti, otvorena je prigodna izložba posvećena životu i djelu Meše Selimovića.

Govoreći o njegovom književnom opusu za govornicom Akademije, gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović je rekao da je djelo velikog pisca nadraslo 20. stoljeće, sa tendencijom da preraste i 21. bez obzira na to koliko će djela biti napisano. „Što ga više budemo poštovali, u nama će rasti samopoštovanje i utoliko će nas i drugi više poštovati“, rekao je Imamović. Poznata sarajevska profesorka Hanifa Kapidžić- Osmanagić govorila je o svojoj fascinaciji romanom „Derviš i smrt“ od trenutka kad se pojavio, pa sve do danas. „Kao svjedok i saučesnik svog vremena, Meša Selimović će dugo ostati vrijedan sagovornik našeg, kao i budućeg vremena. Svako vrijeme čitaće ovu književnost na svoj način, a njene nesumnjive estetske vrijednosti jamstvo su novih recepcija velikog književnika“, rekla je Hanifa Kapidžić-Osmanagić.

Bez izvinjenja Meši

Nakon što je pročitano 12 referata, za riječ se javio Šefket Krcić, predsjednik Matice Bošnjaka Sandžaka i profesor na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru. Tražio je samo dvije minute da se obrati uvaženom skupu i kaže nekoliko rečenica kao svoje lično zapažanje. Predsjedavajući skupa, akademik Zdenko Lešić nije mu dao riječ. Umjesto toga, sve prisutne je pozvao za „švedski sto“, postavljen u auli Akademije. Nakon brzog premiještanja učesnika u aulu, u sali smo ostali samo nas dvoje.

„Šta ste htjeli reći, profesore?“ pitala sam gosta koji je potegnuo čak iz Sandžaka, zbog naučnog skupa o Meši. „Smatram da je ovaj skup otvorio niz tema, međutim, to je školski pristup. Selimović zahtijeva jedan interdisciplinarni pristup, jedan univerzalni pristup, jer je to pisac poput Dostojevskog, Kafke, Kamija... Trebalo je odrediti njegovo mjesto u balkanskoj i svjetskoj hijerarhiji književne vrijednosti. Nijedan od ovih govornika nije odredio Mešin odnos prema Bosni, ni Bosne prema njemu. Oni su trebali danas javno da se izvine za sve ono što je doživio Selimović u Bosni, a kao što znate, doživio je strašne stvari“, rekao je Krcić.

„Eto, ni vama ne dadoše riječ“, kažem. „Da je moj profesor Filipović (Muhamed, op. aut.) on bi meni dozvolio da govorim. Imam osjećaj da je ove akademike policija birala. Prepali su se jer nisu znali o čemu ću ja da govorim“, kaže rezignirano i dodaje: „Pa, ne smije Meša da padne pred 'švedskim stolom'.“

A Meša je „pao“ pred „švedskim stolom“, gdje uz miris ribe i majoneze nastavljam ovu priču o velikom piscu. „Zašto niste dali riječ profesoru Krciću?“ pitam moderatora skupa, akademika Zdenka Lešića. „On kad bude to organizovao, neka to uradi, a ovo sam ja organizovao“, kaže akademik. Stvarno, još od progona Meše Selimovića iz Akademije čiji je bio član, ništa se nije promijenilo. Rigidna, fosilizirana svijest je ostala. Molim akademika Lešića za kratak osvrt na skup posvećen piscu. „Ne mogu, nije mi pamet danas nešto dobra“, kaže akademik. Kome nije 'dobra pamet' ne predsjedava nečim što je tako bitno za kulturu ove zemlje.

„Tvrđava“ kao paradigma totalitarne države

Jedan od zapaženijih referata imao je Ivan Majić, profesor Univerziteta u Zagrebu, „Marginom do središta: Strategije pripovjedača u romanesknom opusu Meše Selimovića.“ „Zanimljiv je dijalog i uvijek će biti zanimljiv, između Selimovića i jedinog našeg jugoslovenskog nobelovca Andrića. Selimović se snažno kontrapunktirao Andrićevom insistiranju na individualnom subjektu. Zanimljiv je bio i referat u kojem je Selimović upoređivan sa Orhanom Pamukom“, rekao je gost iz Zagreba.

Pjesnikinja Ferida Duraković posmatra Mešinu „Tvrđavu“ kao paradigmu moderne totalitarne države. „Ja mislim da ni demokratija nije najbolji od svih svjetova u kojem možemo da živimo. Čovjek koji ima ograničenu pamet, uvijek živi u nekoj tvrđavi. Čovjek koji ima slobodnu pamet, još više shvata da živi u nekoj tvrđavi. Ta metafora tvrđave koja je vrlo direktna i koja je toliko uporna, prati nas i kad je shvatimo“, rekla je Ferida Duraković.

Selimovićeva sabrana djela i druge knjige

Ipak, o Meši je najljepše razgovarati tamo gdje su njegove knjige i mnogo drugih knjiga, na 22. Sajmu knjige u sarajevskoj Skenderiji. Tijana Mandrapa iz poznate beogradske izdavačke kuće, na vidnom mjestu svog štanda izložila je sabrana djela Meše Selimovića. „Kako ide Selimović?“ pitam. „Meša Selimović se prodaje nekad malo više, nekad malo manje, ali njegova dela se uvek traže. Mislim da je to jedan od onih pisaca koji su kroz svoja dela uvek živi i nikada ne umiru zahvaljujući svojim čitaocima koji ih uvek iznova i iznova čitaju i traže. Čitava regija treba da bude ponosna što smo imali takvog autora. On je nobelovac koji nikada nije dobio Nobelovu nagradu. To što je on pisao i o čemu je pisao , to je naš život! I mi u Beogradu jednom lepom manifestacijom obeležavamo 100 godina od njegovog rođenja“, kaže Tijana.

„Čiji je on pisac?“ „On je Srbin, muslimanske veroispovesti“, kaže Beograđanka. Bez želje da ulazim u polemiku, uzimam „Tvrđavu“ i tražim kraj knjige, posljednje četiri rečenice kojima se završava:

„Hoće li i ova moja djeca ići tim istim žalosnim putem, kad odrastu?

Hoće li živjeti glupo kao i njihovi očevi?

Vjerovatno hoće, ali u to neću da vjerujem.

Neću da vjerujem, a ne mogu da se oslobodim strepnje.“

Autorka: Ljiljana Pirolić

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić