Mediji u Kini površno reformirani/ SMS poruke na meti cenzora

11 novembar 2001 godine bio je poseban dan za Kinu. Nakon 15 godina mukotrpnih pregovora, tadašnji ministar trgovine Ši Guanšen odputovao je na zasjedanje Svjetske trgovinske organizacije u Katar i potpisao dokumente kojima je Kina prihvaćena u članstvo te organizacije.

Ali, prva vijest državnog radija bila je iznenađujuća. Slušaoci su mogli saznati da je predsjednik Džijang Cemin svom Ruandskom kolegi Paolu Kagameu uputio čestitku povodom 30-te godišnjice postojanja diplomatskih odnosa dviju zemalja, te da će dvije države i ubuduće moroljubivo međusobno sarađivati.

Bila je to vijest koja nije posebno zanimala ni kineze niti bilo koga drugoga, ali tada su novinske redakcije slijedile pravilo najviših partijskih cenzora da vijesti o akitvnostima predsjednika uvijek moraju stajati na prvom mjestu. Potom su i toga dana vijesti slijedile partijsku i državnu hijerharhiju: govorilo se o aktivnostima predsjednika narodnog kongresa, a potom predsjednika vlade. Vijest o prihvatanju Kine u članstvo Svjetske trgovinske organizacije, došla je tek kasnije, budući da je dokumente potpisao samo ministar trgovine.

Danas, tri godine kasnije, praksa izgleda drugačije. Umeđuvremenu su i u ministartsvu informisanja shvatili da je takvo uređenje vijesti ne samo zastarjelo nego i dosadno. Naravno da i danas u svakoj redakciji postoje cenzori, ali slobode su ipak općenito povećane. Sve češće na prvo mjesto dolaze najvažnije vijesti, a predsjednik se spominje na drugom ili trećem mjestu. Osim toga, sve su češći i kritički izvještaji na primjer o korupciji lokalnih vlasti.

Ono što je međutim i dalje tabu je kritiziranje partijskog i državnog vođstva. O masakru na Trgu nebeskog mira 1989 godine još uvijek se nesmije kritički izvještavati- u suprotnom prijeti hapšenje i zatvor.

Isto tako se i internet još uvijek strogo kontroliše. Tako je naprimjer internet stranica Radija DW već mjesecima blokirana. Trenutno se u zatvorima nalazi više od 60 Kineza koji su kritičke informacije objavljivali na internetu, a od kraja Juna kontroliraju se i SMS poruke mobilnih telefona.

Ipak se mora reći da je čisto propagandno novinarstvo u Kini, stvar prošlosti. Razlozi tome su između ostalog i ekonomske prirode. Sve manje državne dotacije medijima prisiljavaju ih da se takmiče na tržištu. Jedna od posljedica je sve viši profesionalni nivo izvještaja koji nemaju politički sadržaj. Koji sadržaji će se cenzurisati,a koji ne, često je prepošteno slučaju. Nije rijetko da redakcije kritičke izvještaje objavljuju u vrijeme kada se za njih nadležni cenzor nalazi na službenom putu.