"Mi nismo gospodari života i smrti!"

Uslijedilo je veliko iščuđavanje. Političari svih stranaka su godinama polazili od toga da je zabranjeno ciljano pregledanje embriona uz uništavanje onih koji ne obećavaju željeni razvoj. Svi su bili složni u zahtjevu da se ta rupa u zakonu što prije zatvori. Ali, to nije išlo tako brzo. Diskusije su trajale do danas (7.7.), kada su poslanici Bundestaga konačno glasali o postupku PID.

Pristalice apsolutne zabrane PID-postupka, među kojima je i kancelarka Angela Merkel, bile su suočene sa velikom grupom onih koji smatraju da treba iskoristiti sve mogućnosti savremene genetske dijagnostike. Glavni argument ovih potonjih je da važeće pravo ionako dozvoljava prekid trudnoće kada se ustanovi da bi se dijete rodilo sa teškim oboljenjem; na isti način, treba omogućiti i uništavanje teško oboljelih embriona još i prije početka trudnoće.

"Ne želim da ljude ostavljamo pred vratima života..."

Tako i izgleda nacrt zakona koji je predložila grupa poslanika. Ali, njihov nacrt je samo jedan od tri takva prijedloga. Jedan drugi nacrt predviđao je totalnu zabranu preimplantacione dijagnostike, a treći, da se ona dozvoli samo u slučaju kada embrion ima veoma teško naslijedno ili čak smrtonosno oboljenje. O ova tri nacrta se glasalo, a pomenuti treći je odnio pobjedu. Zanimljivo je da su u ovoj diskusiji poslanici mogli da se distanciraju od poželjnog, ili većinskog, mišljenja u svojim strankama i glasaju zaista onako kako im savjest nalaže. Jer, u svim strankama ima i pristalica i protivnika sve tri metode. Zato je i diskusija bila neuobičajeno obilježena vrlo ličnim iskustvima poslanika koja su oni često iznosili boreći se sa burnim emocijama. Primjer za to je demohrišćanski poslanik Rudolf Henke koji se zalagao za zabranu PID-postupka.

„Godinu dana nakon što me je majka rodila, donijela je na svijet i brata. On je živio pet sati. Nikada ga nisam vidio. Sjećam se kako smo posjećivali decenijama njegov grob. I znam da je taj čovjek imao važnu ulogu u našoj porodici i mom učenju o zajedništvu ljudi i ograničenosti naše sreće. Mi nismo gospodari života i smrti. I ne želim da i ljude koji su osuđeni na život od samo pet sati, ostavljamo pred vratima života.“

Predstavnica suprotnog mišljenja, da ostanemo pri njoj baš zato što je iz iste stranke kao i Rudolf Henke, jeste ministarka rada Ursula fon der Lajen.

Fon der Lajen tvrdi da zabrana PID-postupka polazi od čovjeka kojim se upravlja, a dozvola od čovjeka koji je samostalan i djelatan. Od čovjeka u čije sposobnosti i čiju odgovornost se vjeruje, naročito u odgovornost roditelja.

Ovaj stav je odnio i prevagu. Nacrt zakona koji je izglasan predviđa PID-psotupak u slučajevima sumnje na teška ili smrtonosna oboljenja.

Autor: Saša Bojić

Odg. urednik: Svetozar Savić