"Mi smo Čile"

33 porodice ponovo imaju svoje muževe, očeve, sinove i braću – za njih život ponovo počinje. Cijela zemlja slavi svoje heroje, a time i samu sebe. Čile je ponosan na psihičku jačinu, izdržljivost i hrabrost svojih rudara koji su nakon urušavanja rudnika 05. avgusta dvije sedmice živjeli u neizvjesnosti da li će uopće biti pronađeni. I sam je ministar za rudarstvo Laurence Golborne u jednom trenutku izrazio sumnju u to, zbog čega je pobrao žestoke kritike sa svih strana. Na svu sreću on se prevario.

Predsjednik popravio svoj imidž

Optimizam i samouvjerenost bile su devize koje teško da je iko imao više od čileanskog predsjednika Sebastiana Piñera. A to mu se isplatilo: Nakon što mu je popularnost u prvim mjesecima nakon stupanja na dužnost znatno opala, sada bi sa dobrih deset procenata podrške stanovništva mogao biti zadovoljan. Slike predsjednika dok grli žene koje čekaju svoje muževe, uliva im hrabrost, koji razgovara sa inženjerima i neprestano je u toku kada je riječ o bušenju otvora rudnika, bile su dobre za njegov imidž. Piñera – majstor koji je blizu ljudima. On je promatrao kako se američki predsjednik Barack Obama okliznuo u slučaju naftne katastrofe u Meksičkom zaljevu i iz toga izvukao pouku, kažu insajderi.

No, pored dobitnika u ovoj drami – a to su prije svega, naravno, spašeni rudari i njihove obitelji, ali i vlada i državni rudarski koncern Codelco, koji je omogućio spašavanje primjenom najmodernije tehnike – moraju se imenovati i gubitnici. Državne institucije su eklatantno zakazale prilikom nadzora sigurnosnih standarda. Čileansko rudarstvo predstavlja oslonac privrede te zemlje, koja je najveći svjetski proizvođač bakra. Jedan tako neodgovoran odnos kada je riječ o sigurnosti ljudi, koji rade na bogastvu Čilea pod djelomično ekstremnim uvjetima, već je odavno neprihvatljiv.

Kome služiti: bogatima ili ostatku stanovništva?

U rudniku San José u prošlosti se već dogodilo više nesreća. Nakon jednog smrtnog slučaja rudnik je prije tri godine bio zatvoren iz sigurnosnih razloga. Početkom ove godine državne institucije su pod pritiskom privatnog sektora ponovo dale dozvolu za njegovo otvaranje. Upravo je ministar rudarstva Laurence Golborne bio taj koji je upozorenja sindikata kao neutemeljena gurnuo pod stol. Stoga je u pravu Mario Sepúlveda, drugi rudar koji je spašen, a koji je u svom prvom intervjuu neposredno nakon izlaska iz rudnika zatražio temeljite promjene u rudarskoj industriji u cilju zaštite radnika.

Sada predsjednika Piñera čeka velika zadaća. Na njegovom stolu već se nalazi odgovarajući prijedlog čileanskog sindikata. Stoga ovaj „self-made-milijarder“ i prijatelj poduzetnika mora pokazati kome ciljevi njegove vlade, koje je sam proklamirao, trebaju služiti: bogatima kojih je u zemlji 20 posto i koji u njemu vide zaštitnika svojih ekonomskih privilegija, ili pak ostatku stanovništva?

Brinući se o sudbini 33 rudara, stanovništvo Čilea se u posljednja dva mjeseca u emocionalnom smislu zbližilo. A ponos, zbog u ljudskom i tehničkom smislu maestralno urađene akcije spašavanja, pobrinuo se za postojanje jednog novog osjećaja zajedništva – i to dvadeset godina nakon okončanja diktature u zemlji koja je zapravo još uvijek duboko podijeljena. Predsjednik Piñera se sada prema tom osjećaju mora odnositi maksimalno odgovorno.

Autorica: Mirjam Gehrke, pripremila: Zorica Ilić

Odgovorna urednica: Marina Martinović