Migranti kao masine: ukljucis pa iskljucis

Samo 27 zemalja je do sada ratificiralo Konvenciju UN-a o migraciji. Drugih 15 drzava je makar potpisalo. Ali medju potpisnicama nije ni jedna drzava od vece medjunarodne relevancije, to je jasan signal o tome kako se na migrante gleda, cak i poznavajuci cinjenicu da u Sjevernoj Amerii i Evropi zivi 100 miliona migranata. 180 miliona ljudi, dakle tri procenta svjetskog stanovnistva, nisu igla- ne mogu se sakriti! Cak i ako mnogi od njih zive neuslovno i prikreiveno, bez legalnih dokumentata, negdje izmedju Kalkutte, NY, Londona... Rade i ostvaruju nacionalni dohodak!

Migranti su ponekad dobrodosli, kao sto je to slucaj u USA, ako se radi o navodnim "ispravnima", dakle o onima koji su obrazovani, imaju poduzetnicki duh i koji su bijele koze- sto je diskriminirajuci elemenat. Ali odkako je val migranata iz juznih zemalja zahvatio zemlju, vlada opet drugacije misljenje. To vazi ne samo za Sjevernu Ameriku vec i uopste. Preko noci su nekadasnje pridoslice zaboravili da su i oni sami bivsi migranti. Oni su ti koji su donijeli nove ideje, novi nacin razmilsanja, frisku krv, sve odlucujuce faktore da bi drustveni sistem bio sacuvan od ucmalosti.

Na neki nacin su moderni migranti nista drugo do vazan podmazivac svjetske privrede, roba koja se moze koristiti kao sto se koriste masine. Tako to zamisljaju mnogi giganski preduzetnici, u svim svjetskim regionima- ukljucis pa iskljucis. Ali ljudi eto, nisu masine. Oni u sebi nose pecat svoje domovine koji ih cini drugacijima.

U tom smislu migranti doprinose privrednoj politickoj i kulturnoj dinamici: oni bivaju koristeni kao rezervna armija i kao magarci, ali i kao nosioci novih ideja, bez kojih napredak i razvoj ne bi bili moguci. Konvencija UN-a o migrantima pokusava da ovu ne bas novu spoznaju da uokviri pravnim okvirom. Mali korak ali ipak pocetak zastite migranata i priznanja za njihov pretezno kreativan doprinos za svjetsku zajednicu.