Migranti kao umjetnička djela

Već duže vremena je Tarek Marestani razmišljao o tome da portretira mlade ljude stranog porijekla. Ideja je nastala još prije nekoliko godina kada je živio u njemačkoj saveznoj zemlji Donjoj Saksoniji. No, kada se prije godinu dana preselio u Berlin, ovaj 60-godišnji slikar je shvatio da je došlo vrijeme da projekat realizira u glavnom gradu Njemačke. Tarek je najprije u djelovima grada, u kojima živi veći broj migranata, kontaktirao prijatelje i ljude sa migrantskom pozadinom i pitao ih da li bi bili spremni da budu modeli za njegov projekat.

„Objasnio sam im ideju projekta istakavši da on nije ništa drugo nego most razumjevanja između ljudi sa migrantskim korijenima i njemačkim društvom. Time želim da pravim jedan ljudski most koji bi predstavljao stvarni, a ne polemički dijalog.“

Mladima dati šansu

Tarek je želio da prije svega radsi portrete mladih. Jer, oni su budućnost društva, kaže. Mladi su pri tom morali da imaju dobre školske ocjene kako bi bolje sudjelovali u oblikovanju društva. S druge strane, političari bi im morali dati odgovarajući signal: „Brinućemo se o vama, potrudite se, pa ćemo vam pomoći da krenete naprijed.“ Projekat je podržao bivši direktor hamburškog Orijentalnog instituta Udo Steinbach (Štajnbah), koji već duže poznaje umjetnika.

„Bavarski premijer Horst Seehofer (Zehofer) je jednom izjavio: Distanciramo se od migracije iz drugih kulturnih krugova. No, to je šokantno. Vjerujem da je u takvoj situaciji važno društvu pokazati: „Morate tim mladima dati šansu u otvorenom susretu s njima.“

Portreti će najprije biti izloženi u Berlinu

Tarek upravo portretira 13-godišnju Wassimu (Vasima), gimnazijalku iz Hamburga - porijeklom iz Maroka - koja također rado slika i članica je jedne teatarske grupe. Kaže da želi da bude advokat.

„Pristala sam na to jer želim da se vide i one dobre strane integracije, a ne samo loše.“

Wassima kaže da u njenoj gimnaziji uopšte nije bitno odakle ko dolazi. A Tarek ne želi samo da slika mlade arapskog i turskog porijekla:

„Sreo sam ljude iz Vijetnama i iz Kine. Također tražim i druge nacionalnosti. Skupljam materijal i naredne nedjelje ću imati termin u Krojcbergu sa jednom kineskom familijom, koja je veoma zanimljiva. Zanima me šta će mi ispričati.“

Portreti bi trebalo da budu završeni za godinu dana nakon čega je planirana izložba u Berlinu, koju će pratiti diskusije i dijalog. Potom će izložba biti priređena u Hamburgu i drugim njemačkim gradovima.

Autori: Sabine Ripperger/ Senad Tanović

Odg. urednik: Svetozar Savić