Migranti napuštaju Grčku

Skender Meta je pokušao sve kako bi na pošten način zaradio dovoljno novca za sebe i svoju porodicu. Ovaj Albanac već 20 godina u Grčkoj novac zarađuje muzući krave, čisteći zgrade, berući voće ili radeći kao građevinski radnik. Novac je prvenstveno zarađivao kao samoobučeni keramičar. Rado je obavljao svoj posao sve dok 2009. godine nije izbila kriza. Od tada Meta samo sporadično radi.

"Građevinska branša je na kraju. Čak i kada ima posla radiš za malu zaradu i bez osiguranja. Kao keramičar dobijem dnevnicu od svega 50 eura s tim da nije sigurno da li će ona biti isplaćena. Često se dešavalo da nalogodavci sa zakašnjenjem ili čak nikako ne isplate novac," kaže Meta.

Visoko zaduženi radnici iz Albanije

Meta danas ima ogromne dugove: "Ukupno 15.000 eura. Samo mojoj banci dugujem četiri hiljade. Iz banke su mi rekli da će, ako uskoro ne vratim dug, on zbog kamatne stope porasti na šest hiljada eura," kaže ovaj albanski radnik.

"Više od 70 odsto albanskih useljenika u Grčkoj bi najradije pobjegli od krize i vratili se u domovinu", smatra Skender Meta. Iz vlastitog iskustva on zna da ni tamo život nije lak. U proteklim godinama se već dva puta pokušao vratiti u domovinu ali je uvijek bio prisiljen vratiti se u Atinu kako bi pobjegao od nezaposlenosti kod kuće.

Useljenici su žrtve krize

"Najradije bi se vratio ali ekonomska situacija u mom selu je vrlo teška", kaže ovaj 39-godišnjak. Stara porodična kuća je oronula, što znači da bi ukoliko se vrati, morao potražiti neki stan i plaćati stanarinu što radi i u inostranstvu. Meta navodi da bi, ako se situacija u Grčkoj uskoro ne poboljša, rado otišao u pravcu zapadne Evrope, najradije u Englesku.

Iz Albanije je u Grčku u proteklim godinama u potrazi za poslom došlo 700.000 ljudi. U vrijeme kada je u zemlji vladalo blagostanje vrijedni strani radnici su godišnje kući mogli poslati i do jedne milijarde eura (naravno da se radi o sumi novca svih radnika iz inostranstva). Pored toga, hiljade Albanaca je u Atini pokrenulo privatni biznis i otvorilo nova radna mjesta. No, kriza sve više pogađa useljenike, tako da sve veći broj njih zbog nedostatka perspektive napušta zemlju.

Bez dozvole boravka u zemljama EU

I Liliána je pred donošenjem jedne odluke. Ova mlada majka iz  Lusnie u zapadnoj Albaniji već dvanaest godina živi u Atini i novac zarađuje radeći u jednom kafiću. U posljednjih nekoliko mjeseci radi rjeđe jer se vlasnik žali na manji obrt i mora štedjeti.

"Moj suprug i ja razmišljamo da se vratimo u domovinu ili da odemo negdje drugo gdje imamo bolje šanse", kaže ova 30-godišnjakinja. Ali to nije tako jednostavno. Za ulazak u druge zemlje EU im nedostaju neophodni dokumenti. U Albaniji bi se osjećali strancima nakon toliko godina provedenih u inostranstvu. Liliána kaže da  bi bilo dobro kada bi posao u Albaniji mogla naći prije nego što se tamo vrati.

Za povratak u domovinu se odlučio stolar Loni Nikolli. Njegova supruga i dvoje djece su se već vratili u rodni Permeti na jugu Albanije i sada žive kod bake i djeda. Nikolli će, kako kaže,  još ostati u Atini u nadi da će dobiti nove narudžbe.

Autori: Jannis Papadimitriou/Belma Fazlagić-Šestić

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić