130511 Migrantenbild Medien

Mesut Özil je njemački reprezentativac turskog porijekla. On je idol mladih koji nisu njemačkog porijekla. "Od početka je bilo jasno da ću igrati za Njemačku. Međutim, ne mogu se sam pozvati. Sretan sam što sam nominovan", kaže Özil. Otkako je od 2009. godine u njemačkoj reprezentaciji, mnoge osobe sa turskim pasošem nose njegove dresove sa njemačkom zastavom. Mesut Özil je primjer da se u medijima pozitivno govori o migrantima. Međutim, često nije tako.

Margreth Lünenborg, profesorica novinarstva na slobodnom univerzitetu u Berlinu, kaže da je poznato da se nakon 11. septembra prilikom izvještavanja govori o opasnim strancima. „Uglavnom su to muškarci. Međutim, kada njemačke dnevne novine pišu o ženama, onda se one često predstavljaju kao žrtve“, kaže Lünenborg. "Žrtve patrijarhalnog tlačenja njihovih kultura ili dominantnog njemačkog društva u kojem nema mjesta za strance."

Lakše je u manjim sredinama

Drugačije je u lokalnim novinama, na primjer u Berlinu ili Rurskoj oblasti gdje živi veliki broj migranata. Margreth Lünenborg kaže da se u izvještavanju ovih medija žene nazivaju komšinicama, da se o njihovom porijeklu skoro i ne govori i da se navodi da su aktivne u nekom sportskom udruženju ili gradskoj četvrti.

Zašto je tako? Profesor komunikologije na Univerzitetu u Jeni, Georg Ruhrmann kaže: "Zato što se na lokalnom nivou bližnji vide u stvarnom stanju. Komuniciraju. To je nešto što ne uspjeva u nadregionalnom izvještavanju. To je važna polazna tačka“.

Ranije su useljenici u medijima bili samo stranci od kojih se nešto očekivalo i koji nisu imali šta da kažu ili zahtjevaju. Danas se stranci više ne predstavljau kao objekti, ali oni koji nešto traže, imaju šta da kažu ili ocjenjuju Nijemce i dalje sporo nalaze mjesto u medijima. Istina, u posljednje četiri decenije bilo je promjena, ali su one spore, kaže Ruhrmann i dodaje: „Taj proces komunikacije ravnopravnih je veoma spor i težak. To je slučaj i u svim drugim procesima čiji je cilj ravnopravnost“.

Svakodnevicu sugrađana stranog porijekla kao temu izvještavanja nisu otkrili samo lokalni i bulevarski listovi. To se dešava i na televiziji i Margreth Lünenborg kaže: „Bilo da je riječ o rijaliti televiziji, sapunicama ili drugim emisijama te vrste tamo je život useljenika mnogo vidljiviji - kao nešto što se podrazumjeva“.

Oni se tu pojavljuju pored Nijemaca i to se doživljava kao nešto što je normalno i što se podrazumijeva samo po sebi. Televizija, prije svega komercijalna, već je useljenike otkrila kao gledaoce i ciljnu grupu.

Autor: Klaudia Prevezanos/ Mehmed Smajić

Odg. urednik: Svetozar Savić