1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Mikročipom protiv sljepila

15. maj 2010

U razvijenim zemljama bolesti oka mogu relativno lako da se liječe, ali u zemljama u razvoju mnogo je ljudi koji oslijepe zbog zakašnjele intervencije. Ali za taj problem su naučnici našli rješenje – mikročip za oko.

https://p.dw.com/p/NOn1
Mikročip informiše ljekara o stanju oka
Mikročip informiše ljekara o stanju okaFoto: AP
Chip ermöglicht Blinden Seheindrücke
Čip se ugrađuje u vještačku rožnjačuFoto: picture-alliance / dpa

Na odjeljenju opšte medicine pri Univerzitetu u Sijetlu pronađeno je rješenje: Sa jednim mikročipom u oku, američki ljekari mogu da kontrolišu očni pritisak kineskih uzgajivača pirinča na razdaljini od 5.000 kilometara. To bi se ukratko moglo nazvati razvojnom pomoći na najvišem nivou.

Svakih pet sekundi jedna osoba u svijetu oslijepi. 1990. godine bilo je oko 30 miliona slijepih; 2020. biće ih duplo više. Posebno su pogođene zemlje u kojima broj starih ljudi najbrže raste, poput Kine i Indije.

„Kada neko iz tvog okruženja izgubi vid, to nije samo njegov problem, već i problem za sve osobe iz okruženja.“

Sljepilo potisnulo malariju i tuberkulozu

Ljekarka Tong Šeng, porijeklom iz Kine, radi na Institutu opšte medicine u Vašingtonu. Tamo je otkrila da su bolesti koje dovode do sljepila, potisnule malariju i tuberkulozu sa liste 20 najčešćih bolesti u svijetu.

„Naš institut je istraživao u kom smislu je neka bolest opterećenje za društvo. Ako sačinite listu najozbiljnijih bolesti, sljepilo, ili katarakta je 2002. bilo na 14. mjestu, ali 2030. biće već na 10. mjestu, i time će preteći tuberkulozu i malariju.“

Informacije se prenose bežično, preko mobitela
Informacije se prenose bežično, preko mobitelaFoto: AP

Tong Šeng radi na Institutu koji je pripojen Univerzitetskoj bolnici u Vašingtonu. Transplantacije rožnjače tamo se izvode jednostavno i brzo već 100 godina. Ipak, u zemljama u razvoju transplantacije ne prolaze uvijek bez problema, a najveći problem jeste kontrola. Pacijentima sa akutnim oštećenjima neophodna je redovna njega. Takođe, slučajevi su sve teži, kaže ljekarka Tong Šeng:

„Ako se radi o teškoj bolesti, što je uglavnom slučaj u zemljama u razvoju, transplantacija rožnjače često nije podesna za pacijente. Bolest je najčešće toliko odmakla da presađivanje ima minimalne šanse na uspjeh.“

Nekada je operacija neizbježna

Kako onda pomoći pacijentima u ruralnim i zabačenim oblastima? „Ponekad može brzo doći do akutnih infekcija. Ako se odmah ne operiše, pacijent može da izgubi vid u roku od 24 sata.“

To je velika dilema, kaže Tong Šeng, ali to ju je i podstaklo da razvije vještačku mrežnjaču koja ne košta „brdo para“.

„Prilikom jedne posete Mongoliji, sinula mi je ideja da napravim mikročip. Dok sam u Aziji obučavala ljekare za transplantaciju rožnjače, primijetila sam da je mnogo pacijenata dolazilo na kamilama. Iako su svi nomadi bili siromašni, svi su imali mobilni telefon. Uostalom, to im je jedina veza sa spoljnim svijetom.“

Mikročip za mjerenje očnog pritiska

Nomadi u Mongoliji: Nemaju ljekara, ali svi imaju mobilni telefon
Nomadi u Mongoliji: Nemaju ljekara, ali svi imaju mobilni telefonFoto: AP

Tako je Tong Šeng razvila prototip sočiva u koji je ugradila mikročip za mjerenje očnog pritiska. Ono što zvuči kao naučna fantastika u stvari je revolucija u borbi protiv sljepila. Čip je testiran na oku jednog zeca. Velik je kao vrh olovke – oko 400 mikrona.

Zajedno sa svojim timom, Tong Šeng je u čip smjestila sve što joj je potrebno za pokretanje senzora.

„Ukupna struktura funkcioniše s vrlo malo energije. Jedan mobilni telefon dovoljan je da izmjeri podatke. Sa sočivom u vještačkoj rožnjači, Šeng može da mjeri očni pritisak na bilo kojoj razdaljini. Takođe, može se ugraditi i alarm koji se aktivira kada je pacijentu hitno potrebna ljekarska pomoć.“

Epohalno otkriće

Cijena čipa nije velika: Svega 25 centi "po oku"
Cijena čipa nije velika: Svega 25 centi "po oku"Foto: AP

„Iako je u razvoj tih čipova uloženo dosta novca, za njihovu proizvodnju potrebno je manje od 25 centi. Za pacijente u zemljama u razvoju to je više nego prihvatljivo, posebno ako se ima u vidu da u Americi jedna transplantacija lako može da košta i 9.000 dolara. U mnogim zemljama u razvoju prosječno se zarađuje oko dva dolara dnevno“ , kaže Šeng.

Od tog medicinskog otkrića koristi imaju prvenstveno zemlje u razvoju.

Tong Šeng se nada da će uskoro za 10 dolara moći da napravi i vještačku rožnjaču. Ali ona ima još jednu želju: „Voljela bih da za operacije obučim još nekoga, ko ne bi morao kao ja da uči pola života, tako da zajedno možemo da pomognemo mnogim pacijentima.“

Autori: J. Tusing/I. Ivanović

Odg. urednik: A. Slanjankić