Miris kineskog novca na Balkanu

List Frankfurter Allgemeine Zeitung se bavi kineskim investicijama na Balkanu, odnosno opširnom angažmanu Pekinga na jugoistoku Europe.

„Upadljivo često se govori o strateškom partnerstvu. Tako je bilo i u avgustu prošle godine kada je srbijanski predsjednik Boris Tadić apsolvirao jednosedmičnu državnu posjetu Kini. Tako je bilo i kada su armije dvije zemlje nekoliko sedmica nakon toga u Beogradu dogovorile blisku suradnju, a predsjednik Tadić to opisao sljedećim riječima: „Suradnja sa Kinom je bitna komponentan srbijanske vanjske politike koja se zasniva na četiri stuba.“ „Glavni cilj ostaje pristup EU, ali Srbija želi svoju vanjusku politiku upotpuniti i uskim vezama sa SAD, Rusijom i Kinom,“ rekao je Tadić. Na pitanje novinara nije li neobično kada jedan div želi imati stratešku suradnju sa jednim patuljkom, Tadić je rekao: „što jače prijatelje ima jedna zemlja, to je i ona sama jača.“

Daju novac bez zahtjeva za reformama

List dalje u povodu izgradnje mosta preko Dunava kod Beograda piše:

„Osnovni razlog što su kineske ponude tako privlačne jeste u tome što Kinezi odmah obezbjeđuju i potreban novac za velike projekte. Isti model zapaža se u cijelom regionu: kineske banke daju povoljne kredite uz čiju pomoć vlade malih balkanskih zemalja, koje su u finansijskom tjesnacu, ostvaruju programe podsticanja privrednog rasta ili plaćaju velike projekte za koje onda angažuju kineske firme. I za razliku od EU ili MMF, Kinezi daju novac ne zahtijevajući strukturne reforme ili kresanje državnih izdataka. U slučaju beogradskog mosta preko Dunava „Eksport–import banka Kine“ dala je kredit od 145 miliona eura uz kamatu od tri procenta sa rokom otplate od 15 godina. „To su uslovi koje u ovim vremenima krize nigdje ne bismo dobili“, citira list Vericu Kalanović, ministarku za Nacionalni investicioni plan Srbije.

Iz Afrike u Istočnu Evropu

Dok je tokom proteklih godina Kina obezbjeđivala u Africi i Južnoj Americi sirovine za svoju industriju, Istočna Evropa sada postaje područje za izvoz kineske tehnologije. Crna Gora je upravo dobila kredit od 47 miliona dolara za kupovinu kineskih brodova. Bjelorusija od 2007. godine ima Sporazum o strateškom partnerstvu sa Kinom. Predsjednik albanske vlade Salji Beriša, čija zemlja je već jednom – u vrijeme Envera Hodže – bila kineski bastion u Evropi, najavio je poslije razgovora sa predsjednikom Hu Đintaom otvaranje slobodne trgovinske zone za kinesku privredu.

Mađarska se nada da će postati čvorna tačka kineske trgovine sa Evropom. Otvorena je i dvojezična mađarsko-kineska škola kako bi se obrazovali stručnjaci. U Izmiru i Talinu kineski investitori upravljaju lukama ili pregovaraju o njihovom preuzimanju. Kompanija „Kineska prekomorska inžinjerska grupa“ u infrastrukturne projekte u Moldaviji ulaže milijardu eura uz uobičajene kineske uslove – tri odsto kamata, 15 godina otplata. To je ogromna suma ako se ima u vidu da je društveni proizvod Moldavije prošle godine bio samo četiri milijarde eura.

Peking koristi gužvu

I članica EU Grčka ima sa Kinom Sporazum o strateškom partnerstvu i nada se da je u Pekingu našla kupca za državne obveznice kako bi finansirala budžetski deficit. Jedna kineska firma ima koncesiju za pretovar kontejnera u najvećoj grčkoj luci Pireju. U Atini priželjkuju da grčke luke postanu mjesto pretovara kineske robe za Evropu. U svakom slučaju Kinezi će u grčke luke uložiti tri milijarde eura.

„Dok Moskva i Vašington diskutuju o nuklearnom razoružanju i nadmeću se oko interesnih sfera, svjedoci smo kako je bogata i samouvjerena Kina na najboljem putu da ih pretekne u krajnje iznenađujućoj areni“, prenosi izjavu bivšeg američkog ambasadora u Kišinjevu, Luja O’Nila list Frankfurter Allgemeine Zeitung.

Ekumenisti vs. protivnika „grešnog Rima“

Frankfurter Rundschau piše o sukobu u Srpskoj pravoslavnoj crkvi:

„Pocijepane mantije, raščerupane brade: u nedjelju je u manastiru u Gračanici na Kosovu došlo do tuče između monaha. Pozadina ovog slučaja je u odluci o razrješenju vladike Artemija koju je donio Sinod Srpske pravoslavne crkve. Artemije je razriješen s dužnosti vladike raško-priozrenske eparhije zbog optužbi o finansijskim malverzacijama. Naime, njegov blizak suradnik ( lični sekretar protosinđel Simeon – op.aut.) pod sumnjom je da je pronevjerio novac dobiven u akciji sakupljanja pomoći siromašnima preko SMS-a. Monah, koji posjeduje dva stana i vozi auto od 230 konjskih snaga, pobjegao je u Grčku.

Navodno se od ove akcije prikupljanja pomoći okoristila i bivša rukovoditeljica državnog Instituta za zaštitu spomenika, Gordana Marković. Time slučaj postaje politički brizantan: Ovaj institut je javno, za vrijeme premijerskog mandata Vojislava Koštunice, kritizirao rušenje srpskih objekata na Kosovu od strane albanske rulje. Renoviranje, ono što je trebala biti njegova zadaća, pak nije obavio.

Tadić „izdajnik“

Artemije predstavlja nepriliku i za srbijansku Vladu i predsjednika Borisa Tadića. Vladika naime predsjednika Tadića javno žigoše kao „izdajnika“ i praktično svojim odbijanjem da primi predstavnike stranih trupa i Uprave EU na Kosovu onemogućava provođenje beogradske pragmatične politike.

Doduše Artemije se, s obzirom na svoje tvrdokorno držanje može u principu nadati simpatijama u izuzetno nacionalističkoj crkvi. Istodobno vrh crkve tradiocionalno polaže mnogo na uske veze sa vrhom države. Ovu proturječnost sada žele iskoristiti Artemijeve pristalice, desnoradikalne organizacije kao i opoziciona partije bivšeg premijera Koštunice.

Patrijarh izabran „božijom voljom“

Sukob u Srpskoj pravoslavnoj crkvi tinja već odavno. Na jednoj strani su ekumenski orijentirani monasi, koji također prate europsku politiku predsjednika Tadića, a na drugoj strani su tvrdolinijaši kojima je na srcu jasno razgraničenje pravoslavlja od „grešnog Rima“. Patrijarh Pavle, koji je preminuo u novembru, držao je te različite opcije pod kontrolom jednostavno tako što nije ništa činio. Vladika Amfilohije, koji je obavljao dužnost patrijarha dok je Pavle bio bolestan, nikada u Sinodu nije dobio neophodnu dvotrećinsku većinu. U januaru je „božijom voljom“ za patrijarha ponovo izabran neko sklon kompromisu – vladika niški Irinej. U poređenju sa svojim prethodnikom Pavlom 79-godišnji Irinej izjasnio se jasno kada je riječ o osnovnim političkim pitanjima i pokazao se odlučnim u sukobu sa Artemijem i ekstremnom desnicom u crkvi,“ piše Frankfurter Rundschau.

Autor: Z. Ilić

Odg. urednik: A. Slanjankić