MMF: Finansijska kriza je još uvijek ozbiljna prijetnja

U trenutku kada se u sjedištu MMF-a u Vašingtonu sastanu bankari i vodeći svjetski politilčari, svjetska finansijska kriza će već biti u "poodmaklom dobu" od dvije godine. Šef MMF-a Dominique Strauss Kahn ipak smatra da ta kriza još nije stvar prošlosti, njene posljedice se primijete i danas. Strauss Kahn tvrdi da je svijet mnogo toga naučio tokom ove krize: "Vidjeli smo koliko je važna međunarodna saradnja, ne samo u okviru grupe G20 nego i šire."

Ono što se još naučilo je da krah tržišta nekretnina u SAD može da izazove globalnu finansijsku krizu, jer je finansijski sistem stvorio nova pravila igre.

"Iz krize smo naučili da se u analizi stanja ne možemo osloniti samo na makroekonomske pokazatelje. Moramo voditi više računa o efektima raspodjele dobara. Nezadovoljstvo zbog prihoda i stepena zaposlenosti mogu neovisno od klasičnih ekonomskih pokazatelja da dovedu do nestabilnosti koje bi ugrozile privredni oporavak", tvrdi Strauss Kahn.

Ne smiju se izbjegavati neugodne teme

Protekle godine na "jesenjem" zasijedanju MMF-a i Svjetske banke eksperti ovih organizacija su upozoravali na veliki debalans u trgovinskoj razmjeni koji može da dovede do zastoja u razvoju svjetske privrede. Deficiti ili suficiti koje ostvaruju velike privredne sile ipak se ne mogu izbalansirati preko noći. Zbog toga će ova tema razgovora da se nađe na stolu i tokom predstojećih razgovora u Vašingtonu.

Obično se govori o deficitu SAD i suficitu koji ostvaruje Kina. "Ali postoje i drugi debalansi, koji se ne vide na prvi pogled. On nisu neka novost, samo su u doba finansijske krize pali u drugi plan", ukazuje Strauss Kahn i dodaje: "Pri tome se ne radi samo o trgovinskom debalansu, nego i o tokovima kapitala. Moramo pronaći globalne modele razvoja koji će djelovati na duže staze. Ono što trenutno radimo je daleko od izbalansiranog i trajnog rješenja."

Trenutno svi rado upiru prstom jedni u druge. Njemačka se kritikuje zbog privrede koja je orjentisana isključivo na izvoz. SAD zbog svoje velike potrošnje koja se finansira kreditima, a Kina zato što vrijednost svoje nacionalne valute drži na vještački niskom nivou. Protekle jeseni se pojavio još jedan bauk: riječ je o terminu "monetarni rat". Kako su u industrijskim državama kamate na istorijski niskom nivou, to se kapital sliva u zemlje u razvoju i na taj način tržište vrši pritisak na vlade tih zemalja da povećaju vrijednost svojih valuta.

Multipolarni monetarni sistem

Zbog toga su sve glasniji zahtjevi da je svijetu potreban potpuno novi monetarni sistem. Strauss Kahn ima razumijevanja za to, jer je jasno da ne može perfektno funkcionisati sistem koji je star nekoliko desetljeća. Zbog toga su u opticaju razmišljanja o potpuno novom "multipolarnom" sistemu u kojem bi nekoliko valuta imalo funkciju deviznih rezervi. Dakle, rezerve se ne bi stvarale samo u dolarima, eurima ili jenu, nego i u kineskom juanu.

Centralne banke su u borbi protiv finansijske krize preplavile tržište jeftinim kreditima. To je bilo neophodno kako bi se spriječio globalni kolaps. Sada treba razmisliti o izlaznim strategijama. Ako taj novac ostane na tržištu, onda prijeti opasnost da se stvore novi "mjehuri od sapunice", kao što je to bio slučaj na američkom tržišu nekretninama. Korak ka izlazu iz dosadašnje prakse je načinila Evropska centralna banka koja je prvi put u protekle tri godine povećala kamate. Čini se da je krajnje vrijeme da se ponovo "zaviri" u knjigovodstvo banaka koje su proteklih godina ponovo ostvarile velike profite, kao da nikada nije ni bilo finansijske krize. Sumnja se da su se one vratile starim sistemima poslovanja koji su i doveli do krize.

Vremena za reforme je sve manje, a Strauss Kahn smatra da posao još nije gotov: "Moramo napraviti mnogo veće reforme bankovnog sistema nego do sada. Potreban je hirurški rez." Taj rez ne bi zahvatio samo banke nego cjelokupan finansijski sistem. U regulaciji tržišta su već postignuti uspjesi, kaže Strauss Kahn i dodaje: "Osim uvođenja novih pravila, moramo se pozabaviti i kontrolom. I najbolja pravila ne koriste ništa ako se ne sprovodi kontrola njihove primjene."

Autor: Rolf Wenkel/Azer Slanjankić

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić