"Mnogo novca ne pomaže mnogo"

Ujedinjeni narodi će ove godine trebati 20 milijardi američkih dolara za humanitarnu pomoć. 2015. godine nije bilo dovoljno novca. Primjerice, početkom godine u izbjegličkim logorima u Jordanu pomoć je morala biti drastično smanjena. U tim logorima je smješteno oko 630.000 izbjeglica – to je 10 posto ukupnog broja stanovnika Jordana. Međunarodni donatori su jednostavno davali premalo. Situacija se popravila u ljeto, kada je izbjeglička kriza stigla i u Europu.

Pri tome je nužno razlikovati humanitarnu i razvojnu pomoć. Humanitarna pomoć je predviđena za kraće vremensko razdoblje kako bi se ljude u nevolji opskrbilo najnužnijim potrepštinama. Nakon toga obično slijedi razvojna pomoć čiji je cilj dugoročan oporavak neke zemlje ili regije.

„Razvojna politika je sigurnosna politika“

„Humanitarna pomoć je samo lijek protiv bolova, ona ne uklanja uzroke problema“, ističe Sid Peruvemba, zamjenik glavnog tajnika humanitarne organizacije Malteser International i dodaje: „Humanitarna pomoć nije zamjena za politička rješenja.“ On kaže da novca, na žalost, nikada nema dovoljno. Njegovo mišljenje dijeli i Kilian Kleinschmidt, bivši voditelj UNHCR-ovog izbjegličkog kampa u Jordanu: „Godine 2014. međunarodna zajednica je za pomoć za humanitarne krize izdvojila samo 24,5 milijardi dolara. To je moralo biti dovoljno za žrtve potresa, poplava, ratova i progona. To je manje nego što košta jedan neboder u New Yorku.“

Što se tiče razvojne pomoći, industrijske države su proteklih desetljeća zemljama u razvoju na raspolaganje stavile milijarde dolara. Više od polovice tog novca dolazi iz Europske unije i njezinih država članica. EU je u 2014. godini dao 58,2 milijarde eura. Njemački ministar za gospodarsku suradnju i razvoj Gerd Müller je krajem studenoga u njemačkom parlamentu izjavio: „Razvojna politika je sigurnosna politika. Ona je mirovna politika. Ona je gospodarska politika.“ On je pozvao međunarodnu zajednicu na povećani angažman u kriznim područjima i upozorio: „Inače će ljudi i dalje bježati od gladi, bijede i besperspektivnosti.“

„U prvom planu su interesi donatora“

Profesor Martin Paldam sa Sveučilišta Aarhus analizirao je 140 studija koje su istražile učinke razvojne pomoći na gospodarski rast. Njegov zaključak: obično nije bilo nikakvog učinka. Ekonomist Axel Dreher smatra problematičnim to što nije vidljivo djelovanje razvojne pomoći na život ljudi: „To nije dobar znak. Mnogo novca automatski ne znači veliki učinak.“

I on je analizirao razvojnu pomoć i uočio da zemlje u razvoju, koje privremeno imaju mjesto u Vijeću sigurnosti UN-a, za vrijeme tog mandata dobivaju znatno više pomoći nego prije. On iz toga zaključuje da Zapad ciljano „kupuje“ suradnju tih zemalja u borbi protiv terorizma. „Tu su u prvom planu interesi donatora. Često se radi o simboličnoj politici“, kritizira Dreher.

On problematičnim smatra i to što njemačka vlada veći dio razvojne pomoći ulaže u bilateralne projekte – dakle, novac odlazi direktno u pojedine države. I tu su u igri vlastiti interesi donatora, smatra Dreher. Po njegovom mišljenju, poželjniji bi bili multinacionalni projekti kod kojih bi se i donatori i zemlje u razvoju, zbog međusobnih kontrola, više mogli koncentrirati na razvojne ciljeve, a manje na pojedinačne interese.