Mogu li protesti dovesti islamiste na vlast?

"Značaj dešavanja na Bliskom istoku i u arapskom svijetu ne bi se smio umanjivati", upozorio je iranski ajatolah Ahmad Khatami na redovnoj molitvi petkom u Teheranu. Onome ko ne želi da realnosti pogleda u oči, on će objasniti šta se dešava. "Stvara se islamski Bliski istok" - Bliski istok koji se po njegovim riječima bazira na "islamu, vjerovanju i demokratiji". Na iranskoj televiziji iskazana je solidarnost prema tuniskim i egipatskim studentima, izvještava se o demonstracijama u Jemenu, Jordanu, Evropi i SAD-u i povlače se poredbe sa islamskom revolucijom 1979. Na nedavne demonstracije u sopstvenoj zemlji Iranu mediji međutim ne podsjećaju.

Pa ipak, još nema dokaza da se regionu sprema islamska revolucija. Povici „Alah u Ekber" („Bog je veliki") mogli su se čuti na protestima u Teheranu, nakon izborne prevare, ali ne i u Tunisu, Egiptu ili Jemenu a posebno ne u Jordanu. Predstavnici političkog islama za sada su još uzdržani. Vođa tuniskih islamista Raschid el Ghannoushi, koji je 18 godina proveo u egzilu, tek sada se, nakon što je zemlju napustio svrgnuti predsjednik Ben Ali, vratio u Tunis. Isto tako vođe Muslimanskog bratstva u Egiptu do sada nisu, izuzev ako su zbog takvih pokušaja bivali uhapšeni, pokušavali protestovati protiv Mubaraka. Ova organizacija uvijek je protestovala protiv vladajućih režima u arapskom svijetu.

Muslimansko bratstvo

"Ti režimi nemaju legitimnost", ukazivao je Hasan al Bana, koji je još 1928. osnovao "Muslimansko bratstvo". Njihove vođe su korumpirane, služe Zapadu i ugnjetavaju stanovništvo", govorio je on i naglašavao da su i njihove države proizvod strane samovolje. Osnivač "Muslimanskog bratstva" Hasan al Bana stalno je naglašavao da njihovo oslobođenje može uslijediti samo na panarapskoj ravni i na bazi vjere. Demonstrantima koji sada izlaze na ulice Tunisa i Egipta važan je, kako se čini, posao, sloboda, obrazovanje, prosperitet, ukratko život dostojan čovjeka.

To se posebno odnosi na demonstrante u Egiptu. Velika većina od 80 milliona stanovnika živi u velikom siromaštvu i bijedi, dok su članovi vladajućeg aparata i njihovi prijatelji stekli neizmjerno bogatstvo. Vlada je doduše posljednjih godina razvijala ekonomiju ali od toga su profitirali uglavnom multimilioneri. Hiljade siromašnih Egipćana najprije su radili u Iraku, Kuvajtu, Jordanu i Saudijskoj Arabiji i svakog mjeseca slali novac svojim familijama na Nilu. No, odavno su oni morali napustiti ove zemlje jer spadaju u armiju nezaposlenih u Egiptu.

Male reforme ne mogu pomoći

Bijes siromašnih usmjeren je protiv Mubaraka i svega što je s njim u vezi. Male reforme više neće pomoći. Previše dugo je u inostranstvu egipatski režim važio kao garant za mir, red i sigurnost. Šta se dešavalo u unutrašnjosti zemlje kao da nikog nije zanimalo.

To bi sada mogli iskoristiti islamisti, ako pokušaju da profitiraju od novonostale situacije. Kada Mubarak ode sa vlasti a to je, s obzirom na njegove 82 godine, ionako samo pitanje vremena, onda će novi vladari dovesti u pitanje sve što je do sada važilo na vanjsko-političkim planu. Prije svega odnose sa SAD-om ali i sa Izraelom.

Egipat je kao prva arapska država 1979. sa Mubarakovim prethodnikom Sadatom sklopio mir sa Izraelom. Sadat je između ostalog i zbog toga ubijen 1981. Mubarak je međutim uspio održao mir sa Izraelom i uvijek je bio uključen u nastojanja za postizanje mirovnog rješenja na Bliskom Istoku. Kairo je sa dvije milijarde dolara, nakon Izraela sa tri milijarde dolara, najveći primalac američke pomoći. Vašington sada prijeti sa smanjenjem pomoći a trebao bi da zna da time otežava situaciju u Egiptu, bez obzira na to, ko je na vlasti.

Šta može očekivati Izrael

I Izrael sa velikom napetošću posmatra dešavanja u Egiptu. Tamo nije tajna da mirovni sporazum sa Izraelom nije popularan među Egipćanima. Ukoliko Mubarak bude svrgnut sa vlasti, to bi se itekako moglo odraziti na odnose sa Izraelom, svakako u zavisnosti od toga ko preuzme vlast. Ako to bude pripadnik Muslimanskog bratstva onda će doći do prekida odnosa, sa neprocjenjivim posljedicama za cijeli Bliski istok. Ali, i bez islamista, Izrael ne može očekivati ništa dobro. I egipatske građanske snage, kao što je Udruženje pravnika, uvijek su bile protiv mirovnog sporazuma sa Izraelom. Pri tome bi samo djelimičan kontinuitet vlasti mogao održati sadašnje odnose.

Postavljanjem bivšeg pripadnika armijskog vrha za potpredsjednika i imenovanjem novog premijera Mubarak pokušava da održi kontinuitet, ali ne zbog Izraela, već da bi se sam održao na vlasti. No, i te mjere dolaze možda prekasno. Razvoj situacije u Egiptu je nepredvidljiv. A još je rano i za prognoze ajatolaha Khatamija: Bliski istok je još udaljen od preobražaja u političko-islamski region svijeta.

Autor: Peter Philipp/ Jasmina Rose

Odg. urednik: Svetozar Savić