Multietnička demokratija na temelju aparthejda
11. juli 2005Srebrenica je i dalje najbolji dokaz promašene međunarodne politike u BiH. Deset godina nakon što su pripadnici vojske RS bez otpora ušli u nekada zaštićenu zonu UN-a, grad je i dalje ostavljen da propada. Prije deset godina je UN digao ruke od Srebrenice a i danas svjetska organizacija nerado spominje svoj krah u Srebrenici. Generalni sekretar Kofi Anan, tada specijalni izaslanik UN-a za bivšu Jugoslaviju, nije nikada uzeo učešće u centralnoj manifestaciji kojom se obilježava genocid u Srebrenici.
Srebrenica je BiH u malom. Mir u posljednih deset godina je ostao nedovršen. On se od početka zasnivao na etničkoj podjeli zemlje, iznuđen masovnim ubistvima, progonima i ratnim zločinima. Podjela zemlje na dva entiteta, Federaciju BiH i Republiku Srpsku, bio je ratni cilj predsjednika RS-a Radovana Karadžića, najtraženijeg ratnog zločinca. Njegovi nasljednici ovaj cilj nisu izgubili iz vida.
Međunarodna zajednica je nakon kraja rata pokušala na temeljima nacionalističkog sistema aparthejda izgraditi multi-nacionalnu demokratiju. To je zapisano i u Dejtonskom sporazumu koji je ustavni status dao etničkoj podjeli zemlje,a ne principu individualne jednakosti građana.
Međunarodna zajednica i njen visoki predstavnik Pedi Ešdaun nemaju namjeru da svojim ovlastima iznude temeljne promjene. Oni to prepuštaju političarima u zemlji koji treba da jednog dana izmijene ustav i izjednače ga sa evrospkim normama. Nacionalističke elite za tako nešto nemaju interesa. One sa takvim sistemom dobro žive.
Tako će se greške iz prošlosti ponavljati. Ako BiH želi u Evropu, mora usvojit novi ustav i nadvladati etničke podjele. Tada je moguć jači protisak onih koji koji su prije deset godina posredovali u potpisivanju Dejtonskog sporazuma.