Muslimani dižu glas protiv IS-a

Britanski imami se zapravo jasnije nisu mogli izjasniti protiv terorističke grupe „Islamska država“ nego ovom fetvom. „IS je heretska, ekstremistička organizacija koju je iz religioznih razloga zabranjeno podržavati ili joj se priključiti. Nadalje, britanski muslimani imaju dužnost aktivno se suprotstaviti njezinoj otrovnoj ideologiji pogotovo onda kada je riječ o njezinom širenju u Velikoj Britaniji“, piše u tekstu.

Fetvu, dakle, religijsku pravnu smjernicu, su potpisale vjerske vođe britanskih muslimana: muftije obje Središnje džamije u Leicesteru i Manchesteru, glavni imam džamije Makkah u Leedsu, pomoćnik direktora Udruge britanskih muslimana, osnivač Islamskog savjeta u Ujedinjenom kraljevstvu, Osama Hasan – direktor zaklade Quilliam, odijela koji se bavi teološkim pitanjima i religioznim radikalizmom koji je ujedno i autor fetve.

Velike kritike na račun IS-a

U tekstu nadalje stoji da IS ubija novinare, civile i imame koji odbijaju priključiti se ovoj organizaciji. Osim toga, ova grupa oduzima slobodu ženama, pretvara nji i djecu u robove. Time IS krši pravila Ženevske konvencije i sporazum protiv robovlasništva.

„Progoni i masakri nad šiitskim muslimanima, kršćanima i jezidima je strašan čin koji je u suprotnosti s islamskim učenjem i islamskom tolerancijom na način kako su je prakticirala velika islamska carstva kao ono Mogula i Osmana“, stoji u tekstu. Fatva britanskih muslimana nije prva ovakve vrste. Već prije nekoliko tjedana su teolozi Sveučilišta Al Azhar u Kairu objavili fetvu protiv IS-a a njima su se priključili i teolozi iz Saudijske Arabije.

Mogući učinci fetve

„Fetva objavljenja u Velikoj Britaniji mogla bi imati različite učinke. No, na borce i pristaše IS-a ona zasigurno neće ostaviti duboki dojam. Prema njihovom mišljenju su ionako svi muslimani koji ne priznaju kalifate “Islamske države” ionako heretici. Samim time, imami koji su objavili ovu fetvu ionako njima ne predstavljaju legitimni autoritet”, kaže Stephen Rosiny, stručnjak za Bliski Istok na Insitutu GIGA u Hamburgu.

No, za one muslimane koji s IS-om samo politički simpatiziraju, ove fetve bi ipak mogle imati učinka. Odgovarajuća teološka diskusija srednjeročno gledano bi ipak mogla pokopati vjerodostojnost IS-a. “Na koncu, budući da je stvorena isljučivo iz sunitskih redova muslimana, nju bi isto tako mogli “pokopati” upravo sunitski religiozni autoriteti i vođe. Oni bi ISIS-u mogli oduzeti religioznu legitimnost time što bi potakli raspravu primjerice o kriterijma osnivanja kalifata kao i o religioznim objašnjenjima i razlozima terora u Iraku I Siriji”, kaže on.

„Religiozno inspirirana ideologija“

I Osama Hasan, autor fetve, polazi od toga da bi ovaj tekst mogao imati učinka, barem kod onih koji se orijentiraju prema uobičajenim sunitskim vjerskim autoritetima. No, s druge strane, kaže on, u Siriji i u Iraku se bore ljudi koji imaju sasvim drugačije ciljeve. „Oni prvenstveno žele moć. U tom smislu je za njih vrlo korisno povezati se s religizno motiviranim borcima koji doista vjeruju u svoju religiju. Oni se s njima povezuju bez da su sami zapravo stvarni vjernici. U tom smislu, ovdje se povezuje religija i politika što dovodi do prazne borbe za moć”, kaže Osama Hasan. On dodaje kako religiozni motivi zapravo igraju samo sporednu ulogu, oni su takoreći samo izgovor za postizanje sasvim drugačijih ciljeva. „Riječ je o ideologiji inspiriranoj religijom. Moglo bi se reći da je riječ o jednom vrlo ekstremnom političkom islamu koji opravdava nasilje kako bi uspostavio islamsku državu“, objašnjava on.

Istog je mišljenja i Stephan Rosiny. „IS svoju vladavinu zasniva na jednoj pseudoreligioznoj kontrukciji iz ranoislamskih vremena. Tome pripada primjerice osnivanje „Drugog Rašidskog kalifata“ čime je takoreći uspostavljena poveznica i kontinuitet s razdobljem ranog islama prva četiri „Rašidska kalifata“ u razdoblju između 632. do 661. Godine. Prva hudba (propovjed petkom) kalifa Ibrahima bila je „ukrašena“ religioznim simbolima iz vremena ranog islama- čime je cijela stvar trebala dobiti na religioznoj autentičnosti“, objašnjava Rosiny.

On dodaje da se religiozni osjećaji na određeni način još više pojačavaju ukoliko idu u korak s vojnim uspjesima kakve „Islamska država“ trenutno još uvijek broji. Upravo ti uspjesi bi trebali „dokazati“ da je riječ o „božjoj volji“. A da bi se pobjedilo „Islamsku državu“, potrebne bi bile dvije stvari, objašnjava on. „S jedne strane potrebna je vojna sila koja bi prekinula i zaustavila ovu kronologiju uspjeha a s druge strane – teološki autoriteti koji bi doveli u pitanje religioznu legitimnost IS-a. Tek tada bi se slomila religiozna euforija džihadista i prekinuo dolazak novih boraca“, zaključuje Stephan Rosiny.