Muzej genijalnog malograđanina

Rene Magritte (Rene Magrit) je često prikazivan kao čovjek sa sjajnim cilidrom koji samo što se nije uputio na nekakav bal, ili možda maskenbal, jer njegovo lice je prekriveno maskom. No dok promatrate njegovu fotografiju čini vam se kao da crte lica nestaju, postaju prozirne i prodiru do zida od cigle koji se nalazi iza njega. Magritte kao slika koja je nacrtana na zidu i koja nestaje. On nestaje pred našim očima. Postaje nevidjljiv, kao fantom.

Obožavao je Fantomasa

"Barbar" je arhetipična slika koju je Magritte dovršio 1927.godine u svojoj ranoj nadrealističnoj fazi, a ona je bila njegovo najbolje doba stvaralaštva. Istodobno je slika Magritteov hvalospjev majstorskom zločincu i umjetniku prerušavanja Fantomasu. Sam Magritte, čovjek s izgledom najobičnijeg muškarca i prosječnim nastupom koji je cijeli svoj nespektakularan život proveo u sivilu briselskog predgrađa, obožavao je do kraja svojeg života lik iz romana – Fantomas.

Muzej smješten na kraljevskom trgu Place Royal posjetitelju nudi kolekciju 200 umjetničkih djela iz svih Magritteovih faza, od velikih crteža i slika u tehnici gvaša do skica i grafika, brojnih dokumenata i suvenira, fotografija i pisama. Time muzej pruža pregled i uvodi u osobnost i život umjetnika koji je stvorio možda najpoznatije slike svijeta i koji uz Brisel ide kao Andy Warhol uz Njujork ili Frans Hals uz Harlem.

Muzej kao mjesto okupljanja i istraživanja

Na tri etaže i 2.500 četvornih metara izložbenog prostora muzej predstavlja stalnu postavu. Scenografiju je pripremio Winston Spriet, a ona je kronološka i prati razvoj umjetnika i postavlja težišta kao teme. Produbljene su pojedine faze i naglašeni pojedini događaji u životu umjetnika kao i osnovni motivi njegova razmišljanja. Muzej ne želi biti samo mjesto gdje će biti prikazana umjetnička djela Magrittea već želi, poput muzeja Van Gogha u Amsterdamu, postati centar istraživanja, mjesto okupljanja stručnjaka. Ali i mjesto gdje će Belgija svijetu predstaviti svoje nadrealiste.

Rene Magritte se sada nameće kao novi simbol Brisela, kojeg nije napuštao otkako je kao mladić u njega došao. Obožavao je svog psića Louloua, kojeg je čak dao preparirati.

Stručnjaci smatraju da je za malograđansku ograničenost odgovorna Georgette (Žoržet), Magritteova supruga koja je bilo koliko lijepa toliko i kičasta te malograđanski orijetirana. Samo pogled na Magritteova pisma bio je dovoljan primijetiti koliko se na svojih svega nekoliko putovanja osjećao neugodno. "Meni treba poznata i povjerljiva okolina kako bih dobio stvaran osjećaj misterija. To ne mogu osjetiti u stranoj zemlji. Tamo je sve samo egzotično i pitoreskno", priznaje Magritte u jednom od svojih pisama upućenom prijateljima.

Najpoznatija slika stradala u bombardiranju Londona

Zbirka nije u posjedu najvažnijih Magritteovih djela koja su 40-ih i 50-ih godina prošloga stoljeća završila u američkim privatnim kolekcijama. Ipak, na otvorenju iz SAD-a su stigla pojedina kapitalna djela iz privatnog posjeda. Težište izložbe je na kasnoj fazi umjetnika.

Magritte fotografira, snima kratke filmove, izrađuje skulpture. Osim njegovih poznatih slika koje su otiskane bezbroj puta na razglednicama i plakatima, muzej prikazuje posjetiteljima nepoznate fotografije i izvode iz filmova koji predstavljaju poseban užitak posjeta ovog muzeja.

Slika "Barbar" ne nalazi se među izloženim eksponatima, jer je ona nakon rata nestala, a prikazana je samo fotografija. Da ne postoji podatak da je slika uništena prilikom zračnih napada na London u Drugom svjetskom ratu, možda bi netko pomislio kako je Magritte sam povukao svoju sliku, jer ona otrkiva o njemu samome više nego svi autoportreti. Ostala je samo ta jedna fotografija iz 1938.godine koja pored slike prikazuje i samog Magrittea u crnom odijelu sa cilindrom koji kasnije postaje njegov znak prepoznavanja. No na taj način Magritte sebe prikriva, baš kao i mnoge prolaznike na svojim slikama koji s kišobranom i cilindrom, ali bez lica i pokreta, prolaze banalnim svijetom, svijetom koji je prepun katastrofa.

Autor: Alen Legović

Odg. urednik: Azer Slanjankić