Muzika i fudbal

Negdje pred rat, devedesetih, igrao se u Skenderiji tradicionalni Novogodišnji turnir. Nakon toga se slavilo u Klubu novinara. Golman Veleža Eso Dugalić zaista je majstor sevdalinke. I to, uz sok ili običnu vodu! Sulejman Sula Rebac, jedan od najvećih trenera na bosanskohercegovačkim prostorima, koji je stvorio i onu čuvenu generaciju u kojoj su Bajević, Marić, Vladić, Topić, Čolić, braća Halilhodžić i ostali asovi "rođenih", znao je lijepo razvući sevdalinku. Jednom je Sula bio pozvan u reprezentaciju.

Na Skadarliji je jedno veče zameračio i sa sobom u hotel poveo svirače! Selektor je imao lepezu istinskih asova i mostarskog je merakliju zauvijek prekrižio. Sula je kasnije, srećom po fudbal, otišao u trenere. Bio je član selektorske komisije na SP-u 1974. u Njemačkoj. A njegovi su đaci danas brojni treneri u Evropi! I svi će reći kako su od Repca najviše naučili.

Osimovi „pjevači“

U Želji je trener Osim početkom osamdasetih također imao "pjevača". Bio je to pouzdani i brzonogi stoper Vlado Komšić Tašo. Znao je zaći i zapjevati javno po domaćim kiseljačkim kafanama, iako pio nikada nije.

Prije njega mikrofona se znao latiti i Slobodan Čobo Janjuš, danas Amerikanac, negdje u kalifornijskoj Tampi. Njegova "rezerva" iz šampionskih dana, Hrasničanin Eso Ibrahimović, glasom je bio ubjedljiviji od Čobe. Estradnu liniju golmana sa Grbavice nastavio je menadžer Ruždija Metanović, nekadašnji junior šampionskih dana. Danas je jedan od golmana veterana Želje, kad vrijeme između organizacije koncerata dozvoli.

Šezdesetih godina, dok je Ribar vodio omladinsku školu, gotovo da nije bilo djeteta s Grbavice i okolnih naselja da nije okušalo sreću na lešu Grbavice. Jednostavno, fudbalski u raji nisi bio priznat ako kao klinac nisi počinjao braniti u Želji.

Legendarni i najtrajniji pjevač sa nekadašnjih zajedničkih prostora, Zdravko Čolić, bio je među onima koji su okušali sreću na golu! Megazvijezda Čola, poznat i po svom kavalirstvu za stolom, znao je kasnije držati kondiciju redovno basketujući u maloj dvorani Skenderije sa najpoznatijim sarajevskim rukometašem Memnunom Ćunom Idžakovićem i Davorinom Popovićem Pimpekom, legendarnim vokalnim solistom sarajevskih Indeksa. Sam Davorin je, pak, u Skenderiji početkom sedamdesetih završio košarkašku karijeru! Pjevač, kako su ga od milja zvali u sarajevskoj raji, bio je jedina muzička megazvijezda sa prvoligaškim iskustvom. Igrao je sa Vječom Toljem, Rajkom Maravićem, Rankom Zlatnim Vukovićem, Nedimom Dobojlićem, Bajrovićem i ostalima u Želji, kad je ovaj klub upadao i ispadao iz najjače evropske košarkaske lige – Prve jugoslovenske.

Davor je ostavio aktivno igranje, ali je na košarci u Skenderiji bio neizbježan. Naravno, najčešće diveći se Bosninim momcima Boše Tanjevića. Ponajprije Mirzi Delibašiću, s kojim je kasnije bio nerazdvojan u prostorijama Bosne i obližnjem restoranu Kvarner. Haris Džinović je zasigurno prvi "hakler" i majstor malog fudbala među zvijezdama. I on je kao klinac počinjao u Ribarovoj školi. Dok je Haris bio mlađi, nije bilo neke razlike između njega i ponajboljih majstora malog fudbala u Skenderiji.

Telentirani umjetnici

Za Osimovo vrijeme u reprezentaciji Jugoslavije bio je i selektor malonogometne reprezentacije. Haris bi ponekad znao prijateljima priznati da mu je i dan-danas žao što nije postao fudbaler! Alen Islamović iz Divljih jagoda, kasnije još poznatiji vokal Bijelog dugmeta, bio je također dobar na lopti. U to sam se uvjerio jednom u Skenderiji. Čim je navukao "zepe", one crne lagane papuče sa crnim dugmetom koje su sa strane kopčale bake na selu, znao sam da ima tehniku. Igrao je kao junior u gradu na Uni za bihaćko Jedinstvo. Na djelu s loptom vidio sam jednom i slavnog režisera Emira Kusturicu. Pred sami rat u sarajevskom naselju Dobrinja, nadomak aerodroma, Ivica Osim je doveo reprezentaciju Jugoslavije kako bi uveličala 70-godišnjicu njegovog Želje.

Zajedeno s njima gledao je utakmicu između sarajevskih novinara i estrade. Na travnatom igrališti kluba "Novi grad" Kusta je, onako dugonog i koščat, na lijevom krilu imao prave fudbalske kretnje. U djetinjstvu je, kažu, igrao na koševskim igralištima, u GP Bosni. Inače, raja od Čaršije do Marindvora igrala su obično za Sarajevo, a naniže prema Novom Sarajevu za Želju. Nekadašnji golman OFK Beograda i reprezentacije Petar Borota imao je dobru ruku za kist i paletu. Čak je pripremao i izložbu dok je bio pečalbar, igrajući u Londonu. Bilo je među fudbalerima i pisaca. Jedan od njih bio je sarajevski pjesnik i literata Slobodan Đurasović. Igrao je Đuras u Želji sa Osimom, Smajlovićem, Fazlagićem, Acom Ristićem i ostalima. Potom je otišao u hrasnički Famos, gdje je veoma dobro igrao u tada jakoj Drugoj ligi. Prestao je biti desni bek kad je dobio posao profesora srpskohrvatskog jezika u Trećoj gimnaziji.

Zdravko Lipovac

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić