Na berlinskim krovovima – I Britanci nas špijuniraju, zar ne?

„Sada se dakle pozivu na razgovor morao odazvati i britanski ambasador. To je drugi ozbiljan razgovor između saveznika u kratkom vremenu održan u Ministarstvu vanjskih poslova Njemačke (Prvo je Ministarstvo vanjskih poslova Njemačke na razgovor pozvalo američkog ambasadora zbog optužbi o špijuniranju, a u utorak (05.11.) i britanskog - op. aut.). I Britanci su očito u svojoj ambasadi u Berlinu držali opremu za prisluškivanje kako bi u političkim krugovima glavnog grada dobili povjerljive informacije. Možda je Cameronova vlada čak nastavila špijunirati kada se Barack Obama već stidljivo bio povukao. Pojedinosti još uvijek nedostaju, ali niko ne može kriviti Cameronove partnere što se osjećaju prevarenim. Britanski premijer nije proturječio zajedničkim kritikama na račun američkog prisluškivanja koje se se čule na posljednjem samitu EU. No kod kuće se on, kada je riječ o prisluškivanju, ponio još više vojnički nego Washington“, piše Badischezeitung.

Nuernberger Zeitung zapaža sljedeće: „Zapadne tajne službe, pa i njemačka, na ovaj način ne produciraju sigurnost, već nesigurnost. One upravo nanose štetu demokratiji koju bi zapravo trebali štititi. Dobro je da to sada izlazi na svjetlo dana jer time postoji mogućnost za reakciju. Američka ambasada u Berlinu je svoju opremu za prisluškivanje vjerovatno već isključila. To bi u svakom slučaju trebao biti početak.“

Vječni glavni grad špijuna

„Činjenica je da je britanska ambasada prepuna iznenađujućih arhitektonskih objekata. Najveće iznenađenje bi trebala biti građevina u obliku cilindra, smještena na krovu ambasade, koja izgleda onako kako normalno izgledaju stanice za prisluškivanje. Sa ulice se ona ne može vidjeti,“ piše Sueddeutsche Zeitung.

„Berlin je vječni glavni grad špijuna, rekao je John le Carre u vrijeme Hladnog rata. Tada je kako se procjenjuje u Berlinu navodno radilo oko 45.000 špijuna, koji su naravno u najvećem broju došli iz Istočnog Berlina gdje je Ministarstvo za sigurnost DDR-a stvorilo državu u državi. A oko 800 uposlenika američke tajne službe NSA je 80-tih godina kontroliralo eter istočne Europe. Špijuni hrane špijune – to je poznato, ali šta je sa njemačkom odbranom od špijuniranja? U Saveznom uredu za zaštitu ustavnog poretka za njihov rad je zadužen Odjel 4. Njegov zadatak je da prepozna akcije stranih tajnih službi i da ih zaustavi. Taj odjel također treba pronaći koje metode koriste inozemne tajne službe i ko su njihovi ciljni objekti. Poznato je da se iz ambasada špijunira. U izvještaju Službe za zaštitu Ustavnog poretka iz 2012. godine upozorava se na prisluškivanje iz konzulata i ambasada. Tako uposlenici u ovoj Službi tačno znaju šta u Berlinu rade Sjevernokoreanci, pretpostavljaju šta žele Sirijci, a za Ruse, Kineze i Irance su se oduvijek interesirali. To je iz ugla ljudi zaduženih za obranu sasvim smisleno. Kada je u bonsko vrijeme (kada je Bonn bio glavni grad Njemačke – op. aut.) Služba za zaštitu ustavnog poretka došla na ideju da zbog jednog američkog agenta počne prisluškivati njegov telefon u američkoj ambasadi ova akcija je prekinuta „odozgo“. I tako je i ostalo. Amerikanci i Britanci, tako su vjerovali ljudi zaduženi za odbranu, su saveznici sa kojima se surađuje s punim povjerenjem,“ komentira Sueddeutsche Zeitung.

Kosovu treba još vremena

Neue Zuercher Zeitung komentira izbore na Kosovu. U tekstu pod naslovom „Kosovo treba više vremena“ list piše:

„Neuspjeh na lokalnim izborima u prije svega većinski Srbima naseljenom sjeveru Kosova ni u kom slučaju nije iznenađujući. Onaj ko je ozbiljno vjerovao da bi održavanjem izbora sjeverni dio Kosova, gdje većinski žive Srbi, i ostatak zemlje naseljen većinski Albancima mogli skupa srasti, taj očekuje previše. Tako lako i tako brzo to ne ide. To da će izlaznost na izborima na sjeveru Kosova biti mala moglo se pretpostaviti još prije izbora. Nejasno je samo koliko Srba je odlučilo ne izaći na izbore iz vlastitog ubjeđenja, a koliko se dalo zastrašiti od strane srpskih ekstremista i kriminalnih grupa koje već godinama profitiraju na ovom području, u kojem nema vladavine prava, i u kojem vlada institucionalni haos,“ komentira NZZ.

Autorica: Zorica Ilić

Odgovorna urednica: Jasmina Rose