Korruption Nordeuropa

Kratka vijest u novinama, a i radio i televizija su tek kratko izvijestili o tome: Danska zajedno sa Singapurom i Novim Zelandom stoji na prvom mjestu indeksa percepcije korupcije Transparency Internationala. Time je Danskoj još jednom potvrđeno da korupcija ne spada u probleme koji zabrinjavaju državu. Onaj tko traži razloge zašto je to tako, brzo će naići na odgovore o "skandinavskim vrlinama" ili "protestantskoj etici", koja je uvelike obilježila sjever Europe.

Građani imaju pravo, ako žele, vidjeti i susjedovu prijavu poreza

Nemoj sebi biti najvažniji, daj svoj udio društvu, radi naporno - sve to (naravno uz ograničenja) vrijedi još uvijek. Da preduvjeti za korupciju ovdje nisu baš povoljni, treba zahvaliti i principu slobodnog pristupa informacijama. Mediji i građani imaju pravo u institucijama vlasti dobiti uvid u dokumente koji ih zanimaju, pa makar to bila i susjedova godišnja prijava poreza.

Skandinavci i žitelji sjeverne Europe se, doduše, žale na visoke poreze, ali su na koncu ipak spremni dati svoj dio, jer vjeruju državnim institucijama. Taj spoj povjerenja i kontrole je zajednička točka društava europskog sjevera i razlog zašto je podmićivanje izuzetak. Ali istina je također da i u ovim zemljama ima slučajeva davanja mita te da se uvijek digne velika prašina u javnosti oko toga. Bilo da je riječ o sponzoriranom bračnom putovanju švedske prestolonasljednice Victorie i hercega Daniela, besplatne karte za teniski turnir za vodeće ljude socijaldemokratske stranke, ili pak putovanje vladine suradnice financirano od naftnog magnata Shella.

Nijedna finska vlada neće donijeti odluku koja bi naštetila Nokiji

Dakle, razlog zašto nordijske države nisu tako "čiste", kako to poručuju indeksi Transparency Internationala, leži i u tome što nekolicina poduzeća u ovim državama ima iznimnu važnost za gospodarstvo. Tako nijedna vlada u Finskoj, primjerice, ne bi nešto donijela što bi moglo štetiti proizvođaču mobilnih telefona Nokiji.

Upravo u manjim europskim društvima, pa i u ovim nordijskim, postoji problem osobnih poznanstava. Nigdje to nije došlo toliko do izražaja kao na Islandu, zemlji koju je Transparency International 2005. i 2006. ocijenio kao zemlju koja je u najmanjoj mjeri na svijetu korumpirana. Na Islandu su se tadašnji vodeći ljudi u politici i gospodarstvu poznavali već godinama, davali jedni drugima najvažnije funkcije u zemlji, nadzorni mehanizmi su samorazumljivo stavljani izvan snage. Na kraju je cijela situacija kulminirala kolapsom islandskih banaka. Korupcija, znači, ima nekoliko lica i naličja, a indeksi Transparency Internationala ih ne uspijevaju sve prikazati.

Autori: Albrecht Breitschuh / Marina Martinović

Odg. urednik: Svetozar Savić