Nafta, plin i rat na Kavkazu

Dok je u julu zabilježena rekordna cijena od 147 dolara za barel sirove nafte, ona je u međuvremenu pala za gotovo četvrtinu. Na prvi pogled, dakle rat u Gruziji nema nikakve veze s ratom za izvore energije. Ali samo na prvi pogled. Čitava regija Kavkaza je bogata naftom i ne treba zanemariti pokušaje sa svih strana da ostvare utjecaj na te izvore. U svom osvrtu Jürgen Döschner kaže: "Ono što su za vrijeme hladnog rata bili Berlin i Beč, danas je Tbilisi: glavni grad špijuna. Ni u jednom drugom gradu se na tako uskom prostoru ne nalazi tako mnogo špijuna i agenata svih boja i profila, najviše ipak iz SAD i Rusije."

Prvo fikcija, a onda stvarnost

Film o ovom sukobu je također već snimljen: 1999.. U filmu iz serije avantura o Jamesu Bondu "Svijet nije dovoljan" radi se, između ostalog, o velikom naftovodu koji bi trebao naftu iz Kaspijskog mora transportirati na zapad - preko teritorije Azerbejdžana, Gruzije i Turske, zaobilazeći tako Iran i Rusiju.

Taj je film fikcija. Ali naftovod u međuvremenu doista postoji, jednako kao i sukob u njegovoj blizini. Takozvani BTC-naftovod, nazvan po gradovima Baku, Tbilisi i Čejhan, osmišljen i izgrađen od strane američkih firmi, je drugi po veličini naftovod na svijetu i trenutno transportira 1,2 miliona barela sirove nafte dnevno od azerbejdžanskih izvora u Kaspijskom moru, do luka u Turskoj. A i linija sukoba, jednako kao u filmu, uglavnom je između Moskve i Washingtona.

Okončati vrijeme monopola

Jedan od glavnih ljudi koji su godinama u Tbilisiju zastupali američke interese i vukli konce iz pozadine, je opunomoćenik američke vlade za Kavkaz, Steven R. Mann, koji kaže: „Naftovod je zamišljen u vrijeme Clintonove administracije, a dovršen u vrijeme Bushove. Otuda se slobodno može reći da je BTC-naftovod dio američke nacionalne politike. Glavni cilj te politike je okončati vrijeme monopola. Ukoliko pogledate situaciju u Euroaziji u vrijeme raspada Sovjetskog saveza, vidjet ćete da su sve naftovode i plinovode iz centralne Azije i sa područja Kaspijskog mora kontrolirale samo po jedna ruska firma, i to Transneft za naftu i Gasprom za plin. I u privrednom i u drugim smislovima je daleko bolje ako tu postoji konkurencija."

Od 1700 kilometara BTC-naftovoda, samo 245 prelazi preko gruzijskog teritorija. Ali za SAD je ta mala zemlja od izuzetnog geostrateškog značaja: to su vrata za prilaz Kavkazu i bogatim nalazištima nafte i plina u Kaspijskom moru. Stručnjaci smatraju da će kroz najviše deset godina kaspijska regija biti najveći izvor nafte zemalja izvan granica OPEC-zemalja. Dobro je da se tu uvede osigura raznovrsnost u opskrbi naftom, a to će pomoći i da se cijena održi na prihvatljivoj razini.

Rusija u strahu, jedino rješenje: nestabilna regija

Rusija je tu strategiju od početka pokušavala omesti. Moskva se pribojava gubitka utjecaja u regiji, jednako kao i svoje uloge energetske super-sile. Izgradnja BTC-naftovoda, jednako kao i izgradnja novog plinovoda, potom prisutnost američkih vojnih savjetnika u Gruziji, te na kraju jasna zapadna orijentacija Gruzije - sve je to za Moskvu predstaljalo trn u oku. Otuda strategija Rusije glasi: destabilizacija. Naime u Moskvi smatraju da što je stanje u regiji nestabilnije, to manje će zapadne firme biti spremne tu ulagati.

Stari spor oko pokrajina Južne Osetije i Abhazije koje teže odcjepljenju od Gruzije za tu strategiju destabilizacije je vrlo povoljan. I bez obzira tko je odgovoran za sadašnje vojno zaoštravanje situacije - najviše koristi od njega ima Rusija.