Nafta potpaljuje sukob na Kavkazu

Ono što je za vrijeme hladnog rata bio Berlin, danas je Tbilisi. Gruzijska metropola je glavni grad špijuna s raznih strana. Film o agentu James Bondu i konfliktu oko velikog naftovoda koji od kaspijskog jezera vodi ka zapadu napravljen je još 1999. godine. Film je fikcija, ali naftovod nije. Radi se o naftovodu koji od Azerbejdžana, preko Gruzije vodi ka Turskoj.

Steven Mann, dugogodišnji američki izaslanik za Gruziju, objašnjava njegov značaj: "Naftovod je osmišljen za vrijeme Clintonove administracije, a realizovala ga je vlada predsjednika Busha. Taj projekat je dio američke nacionalne politike, a njegov cilj je okončanje monopola ruskih firmi," kaže Mann. On ističe da su do raspada Sovjetskog saveza sve naftovode i gasovode koji iz regiona centralne Azije, odnosno Kaspijskog jezera, vode ka zapadu kontrolisali ruski Transneft i Gasprom. "S privrednog i političkog gledišta bi stvari bile mnogo povoljnije kada bi postojala konkurencija."

Bez obzira ko je kriv za konflikt - Rusija je dobitnik

Gruzija je stoga mala zemlja od ogromnog značaja za SAD. To je kapija ka Kavkazu, odnosno ka zalihama nafte oko Kaspijskog jezera. Rusija pokušava da ove planove omete. Moskva strahuje da bi u suprotnom na kocki bio njen ugled i uticaj u regionu. Trn u oku predstavljaju američki vojni instruktori u Gruziji, te okretanje vlade u Tbilisiju u pravcu zapada.

Protivstrategija glasi: destabilizacija Gruzije.

Što nesigurnije stanje, to će manje zapadnih firmi ulagati u tu zemlju, a to vodi neuspjehu američkih planova. Dugogodišnji spor oko gruzijskih provincija Južne Osetije i Abhazije je odlična prilika za takvu destabilizaciju. Bez obzira na to ko je kriv za izbijanje konflikta: Rusija je na dobitku.

Na gubitku su kako politički stratezi u Washingtonu, tako i potrošači u Evropi. Nedostatak konkurencije ruskim naftnim gigantima i politička nestabilnost prije ili kasnije će se odraziti i na cijene nafte i gasa.