Nakon posjete Šredera Saudijskoj Arabiji

Milionski ugovori njemačke privrede, saudijske investicije u Njemačkoj, stabilne cjene nafte, podrška u pregovorima sa Teheranom oko atomskog programa,te Blisko istocnog mirolovnog procesa i kooperacije u borbi protiv terorizma, spektar su koji kazuje da kancelar Šchröder od svoji partnera u Riadu,očekuje mnogo.

Povezanost interesa posebne specifične težine, naime,od političara traži spremnost na kompromise, koju oni sami ponekad nazivaju “real-politikom".

Tema ljudska prava,nažalost vrlo je često, ostavljena po strani. Dali je Schröder prilikom razgovora u Saudiskoj Arabiji i pomenuo ovu temu, nije poznato. Ali on je kraljevsku kuću u Riadu ohrabrio za uvedene političke reforme, premda proces nije daleko odmakao. On zahtjeva respekt i otvorenost prema svim kulturama- primjedba je Šredera, koju bi trebalo prije svatiti kao nadu za više otvornosti i slobode u ovoj zemlji.

Ali to sve ,realno, ima malo veze sa saznjanjim o ljudskim pravima i njihovoj postivanju u Saudiskoj Arabji.

Nešto drugo nije se ni moglo ni očekivati?

Pri obostranoj želji za razumnjevanjem,naime, normalno je, da se njemački kancelar odrekao neprijatnih pitanja.

Pritom je, poštivanje ljudski prava u Saudijskoj Kraljevini zapanjujuće nesigurno, da se ponekad tvrdi kako je Saudijski režime u osnovi jedna vrsta talibanske vlasti, koja pritom raspoljaže naftom.

Rijad svoju vladavinu,poznato je, zasniva na strogim pravilima vahabijskog Islama, koja su i za mnoge Muslimane u svijetu, misteriozna. Suprotnih strana i mišljenja- nema.

U svakdnevnom životu vlasti zahtjevaju vise moralne čistoce i odricanje od poroka.

Kancelar svoju suzdržanost izrazio iz obazrivosti prema osnovne dvije vrijdosti arapskog društva.

Prva glasi: ostavi drugom mogućnost, da u pokušaju izlaska iz neugodne situacije, sačuva svoje lice i samopoštovanje.

Drugo je pravilo: ne vrši pritisak sa strane, jer će arapsko drustvo tada instiktivno stati u samoodbranu.

A, da bi bili spremni na samokritiku, koja vodi demokratizaciji,moraju najprije žrtovati svoju lojalnost prema arapskom svijetu. Tako se posljednjih mjeseci,recimo, moglo zapaziti da su čak i kritičari režima bili protiv stranog uticaja.

Možda baš sbog toga, kancelar Schröder, nije htio narušiti izrečene komplimente o započetim reformama Kraljevine iz Rijada. U februaru su ipak,prvi put održani komunalni izbori,

a ministar vanjskih poslova Prinz Fejsal, nagovjestio je uvodjenje izbornog prava ženama. Podržavajuci takve namjere,dakle, kancelar je namjerno izostavio kritiku režima u Riadu, ali je iza zatvorenih vrata,nadajmo se, rekao i više od onoga, sto se moglo čuti. U protivnom Schrödera posjeta nebi bila u nivou jednog demokratski izabranog državnnika,već trgovca koji se kući vraća sa punom torbom kupo-prodajnih ugovora.