Nakon riječi moraju slijediti i djela

Ovaj put mora sve da bude drugačije. Dvadesetoro ubijene djece, u dobi od šest i sedam godina, te sedmoro odraslih: sve je to mnogo više nego što i američki zaljubljenici u oružje mogu da podnesu. Nacija je u kolektivnom šoku, a na pomenu žrtvama u gradu Njutaunu (Newtown) predsjednik Obama izabrao je prave riječi: "Moramo se promijenitit!" - kazao je Obama ožalošćenim majkama i očevima, braći i sestrama, prijateljima i rođacima stradalih u sali Njutaunu, ali i milionima gledalaca pred malim ekranima. Ovako više ne ide. Čitavo društvo je odgovorno za ugrožavanje svojih najmlađih. I Obama ima pravo kada kaže: "izgovor da pooštravanje zakona o oružju može biti politički riskantno je neprihvatljiv".

Pametno je da je predsjednik izbjegavao da upotrijebi riječ "oružje". Jer, pravo na posjedovanje oružja je u američkom ustavu i Amerikanci to uzimaju za ozbiljno. 47 odsto domaćinstava posjeduje neku vrstu oružja, 270 miliona komada vatrenog oružja se nalazi u privatnom posjedu. Toliko nema ni u jednoj drugoj državi. A to znači da na deset Amerikanaca dolazi devet pušaka ili pištolja. Podrška pooštravanju zakona o posjedovanju oružja je u posljednjih desetak godina u stalnom padu. 1990. je još bilo 70 odsto Amerikanaca za strožije zakone, ali je taj procenat 2011. bio svega 43 odsto. Takođe je opala podrška i zabrani posjedovanja polu-automatskog oružja.

Nema jednostavnih rješenja

Ali, slike iz Njutauna će izgleda promijeniti raspoloženje. Tviter i Fejsbuk vrve od poruka protiv lobija koji zagovara posjedovanje oružja. Čak se i konzervativni političari koji se zalažu za slobodno posjedovanje oružja ovih dana drže po strani. Malo je onih koji u pogledu masakra prvačića u Njutaunu pokušavaju da odbrane posjedovanje oružja i drže se stare krilatice: više oružja je i više sigurnosti. Apsurdna je ideja da puška u direktovoj kancelariji može da spriječi ovakav masakr. No, neće to takođe spriječiti ni samo jedan novi zakon. Tako da predsjednik Obama i ovdje ima pravo: riješenje je komplikovano, prvenstveno zbog miliona komada vatrenog oružja koje je već u privatnom posjedu.

Ali, to ne znači i da je svaki početak besmislen. Treba povesti računa o prodaji automatskog oružja sa šaržerima od 30, 60 ili čak stotinu metaka. Provjera bekgraunda kupca je takođe nužna. Ovog vikenda su pojedini političari takođe ukazivali, na to da se mora promijeniti odnos prema osobama s psihičkim problemima. Jer, ako se smanjuje medicinska pomoć, ako se stigmatiziraju oni koji je traže, onda dolazi do toga da kada se vidi da nešto nije u redu, bude već prekasno.

Više je faktora koji su u igri i koji vode masakrima kao ovom u Njutaunu, a da se oni potpuno spriječe, to takođe neće moći nikada ostvareno i tu oni koji su za posjedovanje oružja takođe imaju pravo. Ali, ako se kroz niz mjera spasi i samo jedan život, vrijedilo je. No, nakon ove tragedije ne smije sve ostati samo na riječima, kao nakon što je to bilo nakon svih prethodnih masakara.

Autor: Christina Bergmann / Svetozar Savić

Odgovorni urednik: Zoran Arbutina