Nakon smrti Roberta Enkea…

Predsjedavajuća Vijeća Protestantske crkve u Njemačkoj Margot Kässmann je na misi koja je u Hanoveru priređena u povodu tragične smrti Roberta Enkea govorila o problemima sa kojima se u Njemačkoj susreću ljudi pogođeni depresijom:

„Kako je žalosno to da se neko ne može usuditi da govori o depresiji i o bolesti, jer naše društvo na to gleda kao na slabost, jer bi time naprimjer moglo da bude ugroženo usvajanje kćerke. Moramo jasno kazati da su patnja i slabosti te bolesti dio našeg života. Za to ne smije biti nikakvih osuda u našem životu.“

Primjer Sebastiana Deislera

No, upravo te osude su realnost u njemačkom profesionalnom fudbalu, kao što pokazuje i primjer njemačkog fudbalera Sebastiana Deislera. Bivši igrač Bayerna iz Münchena je patio od depresije i takoreći je dokrajčen nakon brojnih povreda i povećanog pritiska javnosti. Deisler o tome kaže:

„Može se pokušati… da to opišete. Ali, to je jednostavno teško. Jednostavno, ne možete više. Nije vam ni do čega. To je prilično loše.“

Deisler je završio svoju karijeru sa samo 27 godina, ponižen: od bulevarskih novina koje su ga nazivale „Psiho-Deisler“, od protivničkih navijača te od igrača u vlastitom timu koji su ga smatrali kukavicom. Micahel Rosentritt, koji je napisao Deislerovu autobiografiju kaže:

„On je osjećao da je izviždan, popljuvan i da mu se prijetilo za nešto za što nije kriv.“

Enkeova smrt bi morala promjeniti mnogo toga

S obzirom na sve to razumljivo je da je Robert Enke godinama u tajnosti držao svoju depresiju. Igrači njemačke fudbalske reprezentacije o tome nisu navodno imali nikakvog pojma, kaže menadžer mjemačke reprezenatcije Oliver Bierhoff:

„Zaista niko nije imao nikakav povod da povjeruje u to da je Robert Enke patio od te bolesti.“

Pojedini njemački timovi imaju svoje psihologe. No, kako kaže Ewald Lienen, bivši Enkeov trener u Hanoveru, njegova smrt bi morala dovesti do promjena u glavama svih aktera profesionalnog fudbala:

„Da je sve to trebalo da ima bilo kakav smisao, u što u ovom trenutku sumnjam, onda bi smo iz toga mogli izvući najmanje pouku da više gledamo i pazimo na sebe i na druge koji se nalaze oko nas, dakle, kako je njima.“

Autori: Stefan Nestler / Senad Tanović

Odg. urednica: Jasmina Rose