Zamišljeni u Bornhajmu

"Jednom sedmično odlazim na plivanje u Bornhajm i nikada do sada nisam bila uznemiravana". Ova djevojka sa dugom plavom kosom kaže kako se danas, kada se nađe na ulici u Bornhajmu i kad joj u susret dolazi nepoznat muškarac, ne osjeća prijatno. "Ja se ne bojim ali te priče ostanu negdje u glavi", kaže.

Ovog jutra nema mnogo ljudi na ulicama Bornhajma. Hladno je. "Stalno gledam iza sebe", bijesno komentariše jedna žena i istovremeno gleda preko ramena. "Osjećam kao da me neko posmatra." Kaže da iz kuće izlazi samo u pratnji supruga. On potvrdno klima glavom i mrmlja nešto poput "odvratno" i "mnogi muškarci dangube okolo". Jedan pak stariji gospodin iz susjedstva kaže kako je "nesigurno bilo i prije godinu dana". "I nije se nesigurnost povećala zbog izbjeglica", ubacuje on svoj komentar.

Paušalna zabrana

Bornhajm, gradić između Kelna i Bona, privukao je na sebe pažnju, zbog toga što je protekle sedmice zabranio izbjeglicama pristup gradskim bazenima. Nakon što je dospjelo u javnost da su se pojedine žene žalile na uznemiravanje od strane "muškaraca migrantskog porijekla" nadležni za socijalna pitanja donio je zabranu pristupa bazenima za izbjeglice-muškarce u tom mjestu. Ova paušalna zabrana izazvala je svjetsku medijsku pažnju i oštre kritike. Govorilo se kako se radi o diskriminaciji, izopštavanju i rasizmu.

Nakon što su se u novogodišnjoj noći dogodili masovni napadi na žene u Kelnu i drugim njemačkim gradovima, "senzibilitet prema izbjegličkoj tematici se promijenio", smatra nadležni za socijalna pitanja Bornhajma. "Jedan dio izbjeglica dolazi iz zemalja u kojima važe drugačije vrijednosti i pravila, posebno kada se radi o ravnopravnosti žena. I zbog takvog kulturološkog šoka za pojedine nije jednostavno da odlaze na bazene gdje se susreću sa oskudno odjevenim osobama", govori on braneći svoje postupke.

Mnoge izbjeglice, koje su raspoređene u Bornhajmu, su šokirane i pogođene. A tema broj jedan o kojoj ovih dana pričaju su upravo mjere koje je odredio grad. Bornhajm je istina istovremeno saopštio da se radi samo o privremenoj mjeri, ali nije bilo predviđeno da tako brzo dođe do promjene. Još nije jasno kako je došlo do tako brze promjene mišljenja. U svakom slučaju zabrana je već ukinuta. A kako je na sve to reagovalo lokalno stanovništvo?

Gužva ispred gimnazije Johan Valraf. Djeca istrčavaju iz škole. Dvije majke čekaju svoje kćerke. Roditelji su zabrinuti i plaše se, kažu obje. "Ako čovjek samo kaže svoje mišljenje odmah ga proglase rasistom." One su ljute i zato što opština nije ispravno informisala građane u vezi sa slučajevima uznemiravanja. Šta se zaista desilo? Koliko daleko su išla seksualna napastvovanja? Jesu li to zaista bile izbjeglice? Nejasnoće u vezi sa svim tim u gradu su izazvale glasine, predrasude i nesigurnost. "Žene su postale opreznije i ne hodaju okolo same. Prvo ovi napadi u Kelnu, sad ovdje." Ali, nasrtaja je bilo uvijek, kaže jedan stariji čovjek, i prije nego su izbjeglice došle u Bornhajm.

Građani i dalje pomažu

Svi ovi događaji u Bornhajmu nisu uticali na one koji pomažu izbjeglicama. Spremnost da se pomogne je ogromna u tom gradiću, kaže volonterka Izabela Lic (Isabelle Luetz). Dodaje da je lista sa volonterima ispunjena, odnosno da svakom pojedinom izbjeglici na raspolaganju stoji jedan volonter.

Lic nas vodi u halu u kojoj su smještene izbjeglice. "Stambene jedinice" razdvajaju građevinska ograda i šareni materijali koji predstavljaju improvizovane zavjese. "Kada samo pomjerim zavjesu i kažem zdravo odmah me neko zove na kafu ili nudi orasima", kaže Lic i napominje kako oni to čine toliko srdačno da se pojedini osjećaju i malo posramljeno. Iza sljedeće zavjese živi Karim Ahmadi sa svojom petočlanom porodicom. Njima je uspjelo da pobjegnu iz Avganistana. Prije nego smo počeli razgovor Karim je brzo pospremio "sobu". Garderoba je sada uredno okačena, plastične kese s garderobom, tašna... odnosno sve što Karimova porodica posjeduje. Po podu su prostrta ćebad kako bi svojih osam kvadrata pokušali da učine domom.

Karim je u Njemačkoj promijenio već treće izbjegličko naselje. Bio je u Rozenhajmu, Minhenu i Dortmundu. Sada je u Bornhajmu. Kaže kako su se prema njemu od prvog sekunda u Njemačkoj svi dobro odnosili. Za ono što se desilo u Kelnu i Bornhajmu nema razumijevanja. "Ljudi koji su došli ovdje, jer im je bila potrebna pomoć, morali bi da budu zahvalni i da se uzdrže od krivičnih djela. Ovo me je šokiralo", kaže Karim. On jednostavno želi da atmosfera ostane i dalje ovako mirna i srdačna. Ono što na njih ostavlja utisak jeste to koliko ljudi jednostavno žele da pomogne bez ikakvog razmišljanja o sopstvenoj koristi.

Izabel Lic priča kako debata o pristupu bazenu širi nesigurnost. "Ali, o tome se mora pričati i to tako da ne budu odmah diskriminisani oni koji izraze strah. Ali me isto tako povrjeđuje kada neko o našim potražiocima azila i mojim novim prijateljima priča nešto što ne stoji." Bilo kako bilo zabrana prisutpa bazenima u Bornhajmu natjerala je sve strane na razmišljanje.