Neopisiva historija

G. Tischer, kako ocjenjujete razvoj Bitterfelda od pada Zida?

Sasvim jasno da kažem: to je neopisivo. Trebalo bi se samo sjetiti da je u vrijeme pada Berlinskog zida Bitterfeld bio na glasu kao najzagađeniji grad. I ako se danas naša regija uporedi sa tadašnjom situacijom, gotovo je nevjerovatno šta je postignuto.

Bez negativnih posljedica?

Taj razvoj, naravno, nije imao samo pozitivne strane. U vrijeme ujedinjenja imali smo 75 hiljada radnih mjesta. Najveći dio je ukinut. Ali, danas ponovo imamo između 40 i 45 hiljada zaposlenih. Obnovili smo hemijsku industriju.

Jesu li ljudi u Bitterfeldu zadovoljni time?

Naravno da su i očekivanja i zahtjevi ljudi porasli, tako da se ne bi moglo govoriti o potpunom zadovoljstvu. Ali, nezadovoljstvo i težnja za boljim imaju i pozitivan efekat.

Na kojim primjerima se najbolje vidi šta je u Bitterfeldu postignuto u proteklih dvadeset godina?

Hemijski park predstavlja spoj dvije velike privredne grane iz starih vremena – hemije i filmske industrije. Obje površine, ogromnih razmjera, potpuno su sanirane. Sve otrovne materije su uklonjene i stvoren je prostor za nove industrijske objekte.

Na primjer?

Tu su velike firme kao što je Bayer, koji ovdje pravi jedan od svojih najpoznatijih proizvoda – aspirin. Bayer ovdje proizvodi i osnovne sastojke za boje i slično. Ovdje je velika američka firma koja proizvodi staklo. I tu je mnoštvo manjih pogona.

Šta se čini za zaštitu životne sredine?

Jedan od primjera je restauracija područja Goitzsche. Taj veliki dnevni kop rudnika lignita napunjen je vodom, tako da je Bitterfeld danas grad na jezeru.

Osim radnih mjesta, šta je Bitterfeld još izgubio za čim bi trebalo žaliti?

Naravno, oni koji se iseljavaju su najfleksibilniji, najobrazovaniji i najmlađi. Zato je za nas najveći problem starenje stanovništva. Ali, zahvaljujući, na primjer, razvoju solarne industrije, dolaze i novi ljudi koji tu nalaze posao.

Bitterfeld se 2007. godine spojio sa susjednim Wolfenom i sada se zove Bitterfeld-Wolfen. Zašto?

Odavno smo govorili o regiji Bitterfeld–Wolfen, i prije nego što je došlo do spajanja. Naše industrijske zone prelaze granice pet zajednica koje su se sada spojile. Na taj način omogućena je brža obrada zahtjeva za otvaranje novih pogona. Ta mjesta bila su tako blizu da se više nisu razaznavale ni granice između njih. Malo pritiska iz industrije, malo uviđavnosti od strane političara i tako je došlo do spajanja.

To podsjeća na brak iz prinude?

Formulisao bih to ovako – prilikom svakog povezivanja na početku ima teškoća. Uvjeren sam da će one biti prevladane. Istina, još je dug put dok to spajanje postane stvarnost u glavama ljudi. U prošlosti je bilo dosta konkurencije, prije svega između dva najveća mjesta Bitterfelda i Wolfena. To nadmetanje se mora prevazići. Mislim da od spajanja možemo prije svega imati koristi.

Kako vidite razvoj Bitterfeld-Wolfena u sljedećih pet do deset godina?

Nastojat ćemo podsticati razvoj industrije solarnih ćelija i hemijske industrije i unapređivati mogućnosti odmora na jezeru Goitzsche. Ali, za sve je potrebno dosta strpljenja i o tome smo razgovarali i sa građanima. Neće biti burnog razvoja kao poslije ujedinjenja i polako ćemo graditi industrijski grad na jezeru.