Narokomanija sve veći problem u BiH

Zvanična statistika o broju ovisnika u RS ne postoji. Ipak, prema nezvaničnim procjenama taj broj se kreće od nekoliko stotina do oko dvije hiljade. Preciznije podatke, o starosnoj strukturi onih koji se obrate za pomoć, imaju u nevladinom sektoru. Prema podacima nevladine organizacije iz Banjaluke“Viktorija” u prošloj godini od ukupnog broja ovisnika, 93 odsto su bili muškarci starosti od 23 do 33 godine.

Potpredsjednik ove organizacije, Sanja Stanić kaže da je veliki problem što se starosna granica smanjuje iz godine u godinu.: “Činjenica je nažalost da se starosna granica pomjera sve niže, da ona seže do 11 godina. Što se tiče eksperimentisanja ili probanja marihuana - to najčešće završava sa heroinom. Sada je to trend. Ono što je ranije bila prva cigareta na ekskurzuiji, sada je to prvi džoint.”

Svaka droga je opasna

Međutim, ne brinu samo djeca, odnosno mladi već i njihovi roditelji, koji smatraju da marihuana nije droga, kaže Stanić: “Droga je droga, bez obzira o kojoj se radi. Marihuana je polazna osnova za nešto dalje. Kada organizam stvori određenu fazu zasićenja on traži nešto jače”.

U centrima za rehabilitaciju je, međutim, težak put od marihuana do odvikavanja od ovisnosti. Dragan Todorović terapeut u Viktorijinom centru za rehabilitaciju kaže da je najteže priznanje: “Ovisnici dugo, dugo vremena misle da oni vladaju problemom., odnosno da oni vladaju drogom, a ne droga njima što je zabluda, jer droga vrlo brzo uzima čovjeka i čovjek gubi kontrolu”.

Priznanje ključni momenat

Nakon priznavanja problema, što je jedan od ključnih momenata u rehablitaciji, ovisnika čeka lakši dio rehabilitacije, kaže Todorović: “Terapijski program koji se provodi u našim zajednicama je tzv. “Program- čovjek”. Nalazimo te neke zdrave kapacitete unutar čovjeka koje vadimo na površinu i jačamo da bi se osoba koja je u problemu osnažila”.

Bivši ovisnik, Darko Keser potvrđuje da su izneseni podaci činjenica od koje bježi većina ovisnika. On je nakon liječenja ostao u centru za liječenje “Marijanovac” u Aleksandrovcu kod Banjaluke, kako bi pomogao drugima koji imaju probleme.

Neophodna strategija države

On ovisnicima poručuje da se ne kriju u mišijim rupama i sami od sebe. Treba da shvate da su u velikom problemu sa kojim se moraju suočiti. Treba da izabere život, jer je život najvažnija stvar koju posjeduju, a droga nije.

Strategija nadzora nad proizvodnjom i prometom opojnih droga nedavno je usvojena u RS. Ovu odluku pozdravlja i nevladin sektor. Međutim, ističu da je potrebno formiranje strategije na državnom nivou, jer se samo planskom akcijom može pristupiti sistematskom rješavanju narkomanije u BiH.