Nasilje kao sredstvo politike

«Da, sa sam odgovoran za smrt jednog čovjeka», izjavio je bivši aktivista IRA Joe Doherty, jedan od učesnika diskusije. Ukoliko imate 15 godina i pod pritiskom ste britanskih okupatorksih trupa, tada počinjete praviti bombu, a za to vrijeme djeca u Minhenu ili Berlinu igraju fudbal. Doherty je 20 godina proveo u zatvoru i njemu je bilo jasno da je morao braniti slobodu svojih sunarodnjaka. Prava u sjevernoj Irskoj Doherty nije imao. Zbog toga je postao vojnik, a drugi su ga nazvali teroristom. Irska republikanska armija se u međuvremenu zaklela na oružanu borbu kako bi ostvarila svoj cilj, a to je ujedinjena Irska. Joe Doherty

«U zatvoru sam studirao politiku i postalo mi je jasno da je rat propao. Postao sam svjestan toga je rat bio pogrešan i da nije donio ništa ni borcima ni društvu i zbog toga sam počeo sa novim početkom.»

U istoriji se nalazi dovoljno primjera da primjena nasilja može voditi ka miru. Hitlerov režim bi još duže bio na vlasti da alijansa Njemačkoj nije objavila rat. I dan danas se postavlja pitanje dali je nasilje dozvoljeno sredstvo u svrgavanju zločinačkih režima. Eckerhard von Klaeden iz CDU kaže:

«Ukoliko sada pogledamo na Afganistan dolazimo do primjena koncepra umrežene sigurnosti. To ustvari znači da nasilje nije riješenje, ali može biti predpostavka za riješenje».

Ovakvo shvatanje Klaedena je naišlo na kritike. «Mirni ustanak također može dovesti do istog rezultata», kaže Dr. Moises Majordom, docent za novi testament na Unverzitetu Bern.

«Ono što u Bibliji vidimo kao podsjećanje je da je nasilje kroz istoriju veoma različito vrijednovano. Dijalog koji se ovdje vodi je sličan onom kojeg ćemo pronaći u Bibliji».

Za nemoć ponekad i samog UN-a na primjer u ratu u bivšoj Jugoslaviji u kojem je poginulo nekoliko hiljada nedužnih ljudi, učesnici podijumske diskusije nisu znali riješenje. Najnovi i najužasniji primjer te nemoći je humanitarna katastrofa u Darfuru.

U svakom slučaju, za Rifata Kassisa, koordinatora ekumenskog vijeća crkve u palestinskom Beit Sahouru, jedno je jasno:

«Odricanje od nasilja iziskuje više hrabrosti, više interakcije i dugotrajniji angažman. Dakle, postoje različite predpostavke. Ustanici ponekad postaju teroristi. Za mene se nasilje treba primijeniti kada više ne postiji ni jedna druga mogućnost».