1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Nastavljaju se kontroverze oko zabrane nošenja marame u Francuskoj

Barbara Schulte31. maj 2004

Islamska marama, jevrejska kipa i veliki hrišćanski križevi od jeseni su u svim javnim školama u Francuskoj zakonski zabranjeni.Poruka spornog zakona o zabrani nošenja marame je jasna. Problematično je ipak provođenje uredbe.

https://p.dw.com/p/AVGE
Učenice u francuskim školama sa maramom na glavi
Učenice u francuskim školama sa maramom na glaviFoto: AP

Francuska vlada je zakonom protiv nošenja marama i ostalih vjerskih simbola u školama, sebi dopustila da se već mjesecima nalazi u veoma smiješnoj situaciji. Absurdnost je kulkminirala kao i kada je u Parizu, filozof, bivši ministar obrazovanja Luk Feri smatrao da indijci, prije svega Siki, trebaju nositi providni turban. I samim nastavnicima su nove vladine uredbe, koje su trebali provoditi od početka aprila potpuno smiješne. Tekst je bio tako nerazumljiv, da su mnogi ljudi u opticaj stavili nove podrugljive mjere. Tako se na internetu mogu pronaći prijedlozi koji jasno ukazuju na to šta očekuje Francusku kada se na jesen zakon bude morao provoditi u djelo. Jedno satiričko pravilo pokazuje na primjer da bi ubuduće križ trebao biti proporcionalan visini čovjeka. Tako recimo djeca od metar i pol u školi smiju nositi krst ne veći od deset centimetara.

Nastavnik Hassan Sidri, i sam Musliman, smatra da bilo i suvišno kada bi se sva pravila poštovala kao što on očekuje od svojih učenika i učenica.

” Sa maramon na glavi čovjek jasno pokazuje da pripada jednoj religiji. Od njega se ne očekuje da maramu skida van škole. Ali u školi se mora pridržavati određenih pravila kao i u džamiji. Takođe i hodočasnici u Meki moraju poštovati pravila”.

Vladi je vrlo brzo postalo jasno da njene naredbe nisu bile nikakve reklame za cijelu stvar i zato se povukla da bi preradila zakon. Prema novoj uredbi, dozvoljeno je da nastavnici u konfliktnim slučajevima mogu voditi dijalog sa učenicima. Ali taj dijalog nije sinonim za pregovore s njima, nego samo služi ubjeđivanju učenika. Takvi razgovori mogu trajati toliko dugo sve dok ne postane jasno dali je učenik prihvatio zakon. Onda se cijeli slučaj predaje rukovodstvu škole. Slično se nošenje religioznih simbola i ranije tretiralo . 16-to godišnja Sina stoji iza svoje religije uprkos što svaki dan pred školskim vratima ponavlja istu radnju.

”Kada dođem u školu skinem maramu, kada izađem napolje, ponovo je stavim”.

Mnogi nastavici i pravnici smatraju da je zakon besmislen i u novom obliku. Pravni eksperti smatraju da se time trebalo baviti i državno vijeće, najveći sud Rebulike, jer u tekstu zakona se kaže da su svi odjevni predmeti zabranjeni koji ”očito” predstavljaju religiozno uvjerenje. Šta to ”očito” zapravo znači je nejasno. Dakle, mora se napraviti jedna nova pravna definicija . Kontroverze oko nošenja marame na glavi, očigledno nikoga ne čine pametnijim.