NATO bez smjernica za budućnost

Susret na Siciliji je za neke bio veliko razočarenje. Nisu se ispunila očekivanja Amerikanaca i nije dogovoreno da NATO bude savez demokratskih snaga u borbi protiv terorizma. Otpor Evropljana, prvenstveno Francuza takvim idejama bio je preveliki. Ipak, NATO će težiti tome da se uspostave partnerski odnosi sa Australijom, Japanom, Južnom Korejom i Novim Zelandom. U alijansi se odustalo od onoga što bi moralo uslijediti ako se na savez gleda kao na globalni - od ulaska Izraela u tu organizaciju. To bi moglo da znači da je NATO pristrasan u bliskoistočnom konfliktu, što bi nosilo novi rizik.

Nakon savjetovanja u Taormini je jasno da NATO još uvijek nema koncept o svojoj ulozi i zadacima u budućnosti. I dok SAD smatraju da ne bi trebalo ustuknuti od vojnih akcija širom svijeta, većina Evropljana bi se radije ograničila na mirovne operacije, ili na pomoć područjima pogodjenim katastrofama.

Ministri su svjesni toga da bi odgovor na sva ova pitanja trebalo da se zna do sljedeće konferencije koja se na jesen održava u Rigi. Diplomati koji djeluju u alijansi smatraju kako to ipak neće biti precizne smjernice. Svaka država će nastojati da se dvosmislenim formulacijama ostavi dovoljno prostora za različite interpretacije obaveza.

Generalni sekretar saveza, Jaap de Hoop Scheffer, je izjavio kako misija NATO-a u Afganistanu ide u korist transatlantskih interesa. To se ne bi moglo reći za osiguranje toka izbora u Kongou. Radije se umjesto toga radi na doturanju pomoći žrtvama uragana u SAD-u, ili na rasčišćavanju cesta u zemljotresom pogodjenim područjima Pakistana. Treba postaviti pitanje da li bi za takve akcije odista trebalo angažovati vojsku, koja je u nekim slučajevima još skuplja nego civilne humanitarne službe?

Šta su onda zadaci NATO-a? Istinska proba bi mogla nastupiti ako dodje do zaoštravanja konflikta s Iranom. Alijansi bi mogle da se obrate Ujedinjene Nacije ukoliko se izglasaju sankcije protiv Irana, koje bi trebalo nametnuti silom. Tada bi se vidjelo koliko je ozbiljno zajedništvo i politička volja članica NATO-a. To pitanje bi moglo alijansu gurnuti još jednom na rub raspada, kao što je to bio slučaj na početku rata u Iraku.

I bez toga ima dovoljno problema. Jedinice NATO-a za brzu intervenciju su popunjene samo sa sedamdeset odsto planiranih snaga. Američki ministar odbrane Rumsfeld stoga kritikuje Evropljane i ponovio kako se za vojsku izdvaja premalo novca. Stoga je skoro tradicija postalo i to da se ministri nisu mogli dogovoriti oko načina finansiranja ovih zajedničkih snaga. Ipak, na kraju su ministri poslali barem jasan signal demonstrantima u Afganistanu da će se istrajati u dosadašnjim namjerama. Obnova Afganistana ne smije se dovesti pod znak pitanja zbog spornih karikatura božijeg poslanika i potpuno pretjeranih reakcije koje su uslijedile nakon toga.