NATO-u manjka volje za sprovodjenje vlastitih zaključaka

Njemačka je donijela odluku da će uspostaviti još jedan tim za pomoć civilnim organizacijama koje se bave obnovom u afganistanskoj provinciji Faisabad. Tražila je pomoć drugih država, ali je nije dobila. Očito je da čitav niz država zapadne vojne alijanse više nije ubijedjeno u potrebu slanja svojih vojnika u Afganistan. Ovakav ignorantski odnos se ne može objasniti na neki drugi način. Oni koji se kolebaju imaju dovoljno argumenata za to: Afganistan je i nakon dvije i po godine od pada režima talibana daleko od stabilne države. Uticaj predsjednika Karsaija je oghraničen samo na glavni grad Kabul, u provincijama glavnu riječ i dalje vode ratni generali. Razoružanje njihovih milicija se odvija sporo. Kao da sve to nije dovoljno u Afganistanu se od pada režima talibana bilježi porast površina zasijanih makom od kojeg se pravi opijum. Glavni kupci su i dalje narkomani u Evropi.

Borba protiv neposlušnih ratnih generala i uzgajivača maka nije zadaća NATO-a. Postoji strah da bi jedinice sa zapada mogle biti uvučene u različite konflikte. Zvuči cinično, ali na taj način će sljedeća žetva opijuma u provinciji Faisabad biti izvedena uz zaštitu njemačkih jedinica. Da li odista ima smisla da se za tako nešto rizikuju životi svojih vojnika?

Istini za volju sa sadašnjim konceptom angažmana u Afganistanu, ova zemlja će još dugo biti nestabilna. Kompletno povlačenje, što traži njemačka opozicija, bilo bi najgore rješenje. Posljedice bi bile ponovno izbijanje gradjanskog rata, porasr broja plantaža maka, i ponovna uspostava prostora koji bi važio kao utočište za medjunarodne teroriste. To nije cilj kojem se teži. Zbog toga treba povećati broj vojnika u Afganistanu, i to u svim njegovim regionima i sa povećanim obimom zadataka. Što se budućnosti NATO-a tiče: snaga vojne alijanse se ne mjeri samo vojnim potencijalima, nego i kroz sposobnost da se loši koncepti prilagode stvarnim potrebama. U najmanju ruku se snaga alijanse mjeri spremnošću njenih članica da u život sprovede zajedničke zaključke. U slučaju Afganistan to znači: odmah se mora poslati još vojnika na teren.