Ne samo duhovi iz prošlosti - komunističke stranke u Evropi

Zastupnici lijevih stranaka u Evriopskom parlamentu dolaze iz 14 različitih zemalja: od Finske, Njemačke ili Francuske do Italije ili Portugala. Willy Meyer iz komunističke stranke Španjolske kaže da problema sa sporazumjevanjem nema:

„Mi imamo zajedničku osnovu. Najbolje se to može opisati bojama: crvena simbolizira socijalnu pravednost, zelena zaštitu okoliša, ljubičasta ravrnopravnost muškaraca i žena, a bijela mir. Ja dolazim iz crvenog spektra, ali svima su nam te boje zajedničke, i zbog toga možemo zajednički nastupati u Parlamentu.“

Razlike u stavovima

U nekim točkama su poslanici jedinstveni u stavovima. Na primjer oni svi , kao jedini klub poslanika u Evropskom parlamentu, odbijaju ugovor o reformi EU. Najviše ih smeta u tom ugovoru zapisana orijentacija na tzržišnu privredu.

U nekim drugim pitanjima ima, međutim, dosta razlika, naglašava Soeren Bo Soedergaard:

„U južnim zemljama je sasvim normalno da se novac uplaćuje u blagajnu EU. Mi sa sjevera smo mnogo suzdržaniji, kada se radi o transferu novca ili moći. Tu u pravilu mi glasamo drugačije od drugih.“

Nikoga se ne može prisiliti

Klub poslanika evropske ljevice ima konfederalnu strukturu. To znači da nema frakcijske prisile da u određenim pitanjima svi moraju jednako glasati. Svaki poslanik može glasati prema vlastitoj savjesti. Otuda se često događa, da članovi kluba poslanika različito glasaju, i to nikoga ne smeta. Komunistkinja Sarah Wagenknecht iz Njemačke navodi primjer atomske energije:

„Tu postoje dijametralno suprotstavljena stajališta. Biti lijevo i istovremeno se zalagati za atomsku energiju, to u osnovi ne ide skupa. U njemačkoj Lijevoj stranci toga nema. Ali tu u Evropskom parlamentu je sve mnogo diferenciranije. Tu, na primjer, francuski komunisti imaju sasvim drugačiju poziciju. Onda u sluičaju glasanja imamo jedne koji su za, i druge koji su protiv. To nekome može biti čudno, ali se nikoga ne može ni na što prisiliti.“

Politički konkurenti zajedno u Klubu poslanika

Iz Portugala su u Klubu poslanika zastupljene dvije stranke, objašnjava Ilda Figueiredo:

„Od početka ovog izbornog razdoblja postoji još jedna nova portugalska stranka. Naša stranka je veća, ima dužu povijest, mi smo etablirani. Ova druga stranka ima drugačija stajališta, s kojima se mi ne slažemo. Ali to nije problem, svatko zastupa svoja uvjerenja.“

Nova internacionala?

Kada se radi o projektu formiranja zajedničke krovne organizacije lijevih stranaka Evrope, o kojem je bilo riječi na konferenciji Lijevih stranaka iz Evrope proteklih dana u Pragu, neke stranke sa sjevera Evrope su rezerirane: Predstavnik stranke Sjeverne zelene ljevice, Soeren Bo Soedergaard iz Danske objašnjava:

„Mi nismo prava lijeva organizacija. Mi smo više građanski pokret, naši članovi su ljudi iz različitih stranaka. Mi se zalažemo za to da se bogate zemlje više brinu o siromašnima, ili za više demokracije. To su lijeve pozicije, ali mi nismo lijeva stranka.“

Zbog toga Bo Soedergaard i nije putovao u Prag. Članstvo u Klubu poslanika lijevih stranaka u Evropskom parlamentu za njegovu stranku ima prije svega organizacijske prednosti: samo kao član parlamentarne frakcije on ima pravo na riječ i tokom zasijedanja plenuma.