Nedostatk turskih nastavnika u njemačkim školama sve evidentniji

Učitelji iz migrantskih familija su u Njemačkoj sve traženiji. Ovo nije nikakvo čudo, ako se zna da svako četvrto dijete u ovoj zemlji ima doseljeničke korijene. No, njihove pedagoške diplome nisu u ravni sa njemačkim i mogu tek predavati jezik zemlje iz koje potiču. U školsku svakodnevnicu, očito, nisu potpuno integrisani. Kakva su iskustva jedne nastavnice iz kelnske četvrti Hoenberg?

„Ja sam ovdje socijalni radnik, prevodilac, školski psiholog, osoba od povjerenje roditelja i učenika“

Ovako priča Mufida Erolan pokazujući svoj prepuni termin kalendar. Ona predaje turski jezik i vjersku nastavu o Islamu.

Kao takva je najčešće vrlo tražena osoba od strane turskih učenika, ne samo u vrijeme nastave nego i u slobodno vrijeme.

Oni se tada oslobode i živo pričaju na miješanom i nerazumljivom njemačko-turskom:

„Ko nas treba učiti nego turski učitelj? Tako saznamo i nešto o našem narodu. Uvijek je korektna i staje u našu zaštitu ako iskrsne neki problem sa druzgim nastavnicima. Smatram da se svoj jezik ne smije zaboraviti kao ni to odakle potičeš. Mora se govoriti i o zemlji iz koje su tvoji preci“

Mufida je omiljena ne samo kod učenika, nego i kod roditelja. Naravno, prije svaga turskih. Mnogi roditelji se pribojavaju njemačkog školskog sistema, tvrdeći da su djeca zanemarena naspram vršnjaka Nijemaca:

„Mnogi roditelji ne govore njemački jezik i boje se razgovora sa nastavnicima u školi. Drugo, mnogi roditelji Turci, nemaju povjerenja u njemačke škole“

Svake nedelje ova angažovana nastavnica poziva roditelje na razgovore i odaziv je veliki. Gosdpodja Erolan govori jezik, poznaje mentalitet i probleme ljudi:

„Pošto se zbog jezičkih poteškoća boje dolaziti u školu, na konsultacije, ja roditelje svakog četvrtka prijepodne pozivam na

poseban edukativni seminar. Tumačimo kako se razgovara sa djecom o problemima, o komunikaciji i poteškoćama u porodici.

Nedavno smo angažovali i turskog psihijatra, koji s njima govori o premorenosti djece na nastavi“.

Neophodnost učitelja i nastavnika sa migracionim korijenima je sve primjetnija.

Tek sada se vidi da je ovaj problem godinama zapostavljan. Pored škole u kelnskoj četvrti Hoenberg, Mufida Erolan dolazi u još jednu osnovnu školu – onu u Porzu, uz samu obalu Rajne, odakle se vidi kelnska Katedrala.

Nije ubijedjena kako ovdje ima pomaka:

„Ovdje se borim već tri godine. Uvijek mi se žale, kako nemaju za zamjenu za mene.

To očito, nije samo moj problem, nego, problem u njemačkim školama, uopšte. Nedostatak turskih učitelja i nastavnika je evidentan. U Porzu radim samo šest sati.

Svaki učenik ima po jedan sat nastave turskog jezika i vjeronauke. Šta on za jedan čas od meine može naučiti“ ?

I voditelj škole Karin Laura-Giese već se godinama zalaže za više učitelja, posebno u nižim razredima. Vidi se da su ta djeca zadovoljnija. Čak i ona starija, takodjer, migracionih korijena, koja imaju problema ne samo u školi, zaslužuju bolji tretman veli ona:

„Naši učenici trebaju komunikaciju, pa i poseban pojedinačni tretman. A, to se samo može postići radom u manjim grupama. Školstvo se promijenilo i mnogi roditelji nisu dorasli novom sistemu. Oni imaju dovoljno svojih životnih problema i mi obavljamo mnogo toga, što bi sa djecom trebalo da urade njihovi roditelji“

Peter Kolakowski.