Nema reformi unutar NATO saveza

Njemački kancelar Gerhard Schroeder kao tigar je, na konferenciji o mjerama sigurnosti održanoj u Muenchenu, krenuo u borbu za reforme unutar NATO saveza. Njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer otišao je na susret u Vilnius po nalogu svog šefa, Schroedera , da traži jačanje političkog dijaloga unutar NATO saveza ali i da se založi za više fleksibilnosti i pojednostavljivanje procesa odlučivanja unutar alijanse. No, Fischerove kolege nisu se na to osvrtale. Prijedlozi koje je iznio nisu naišli na odjek niti su bili predmet ozbiljne diskusije.

Američka ministrica vanjskih poslova Condoleeza Rice, koja predstavlja vodeću silu u NATO savezu, nedvosmisleno je stavila do znanja da je suvišno raspravljati o reformama u NATO –savezu. Ona nema ni volje ni želje da raspravlja o stanju u kojem se nalazi NATO. Vrijeme je, kako je istakla, za djelovanje. NATO, po političkoj vokaciji, nije samo za Amerikance već je i za Britance ali i za recimo Poljake vojna alijansa a ne grupa za samopomoć ili samoodbranu, koju su osnovali uplašeni Evropljani.

Na susretu u februaru u Briselu, Evropljani su sa predsjednikom Bushom dogovorili da će razgovarati o političkim ciljevima i strategiji. Ni manje , ni više. O tome je razgovaramo i na jučerašnjem susretu , ali u instutucijama i procesima odlučivanja NATO saveza neće biti nikakvih promjena.

Najjača svjetska sila Amerika, posmatra NATO-savez, osnovan prije 56 godina kao svoj sopstveni instrumentarij, koji koristi po potrebi. Na Balkanu i u Afganistanu sve je funkcioniralo dobro. U Iraku nije. Ali odluke o vojnim operacijama i ubuduće će donositi Amerikanci, posebno vlada Georga Busha i tačka. To je američki ministar odbrane Donald Rumsfeld jasno stavio do znanja na brojnim konferencijama NATO saveza. Američka tajnica Condoleeza Rice otvorena je i izlazi u susret svojim partnerima iz Evrope i šarmira ih, ali njen šarm prestaje tamo, gdje se u pitanje dovodi američki uticaj.

Ovakvo odmjeravanje snaga proameričkog i proevropskog krila u NATO savezu ne predstavlja nikakvu novinu. Od okončanja hladnog rata to je stalna pojava medju partnerima. Vrhunac je predstavljao spor oko rata u Iraku. Njemački pokušaj da se postigne ravnoteža moći je vrijedan poštovanja i ako se uzme u obzir rat u Iraku razumljiv ali je od samog početka osudjen na propast. Dvojac Schroeder-Fischer svo vrijeme se borio sam, bez saveznika. Nijedan ministar se u Vilniusu nije založio za njemačku inicijativu. Radije se teoretizirali o mogućem angažmanu NATO saveza na Bliskom Istoku.
Kako bi skrenuo pažnju sa sebe i poraza koji je doživio, njemački šef diplomatije Joschka Fischer ocijenio je susret u Vilniusu najinteresantnijim u posljednjih šest i po godina njegovog službovanja na funkciji ministra. Ako je to tako, kako su onda prazne morale biti ostale debate unutar NATO saveza svih tih godina.