Nema stopostotne sigurnosti

Ponekad nije loše podsjetiti se na banalnu spoznaju poput one da nema apsolutne sigurnosti, nigdje i nikada. To se posebno odnosi na opasnost od terorističkih napada. Drugim riječima, ukoliko potencijalni atentator želi sa sobom odvesti u smrt 50, 60 ili 100 nevinih ljudi u tome ga niko i ništa neće spriječiti. Niti vojnici Bundeswehra koji bi bili angažovani na sprječavanju terorističkog napada u unutrašnjosti zmlje, niti video kamere. Iako to njemački ministar unutrašnjih poslova Wolfgang Schaeuble dobro zna, on ne propušta priliku da traži pooštravanje zakona i veće kompetencije u borbi protiv terorizma. Ako bi se pitali demohrišćani, sve registarske tablice koje bi bile zabilježene elektronskim sistemom plaćanja cestarina, sistematski bi se registrovale i analizirale kako bi se otkrila sumnjiva lica i vozila. Naravno da zagovarači pooštravanja mjera i propisa traže mogućnosti kompletne kontrole i nadgledanja u šta je uključena i mogućnost vodjenja istrage po internetu. Ljudski je to opravdano a i pravno, u odredjenom okviru, moguće. Naravno da osim terorizma postoje i drugi oblici kriminala, kao što je zastrašujući biznis sa dječijom pornografijom. Da su uspjesi policije mogući, potvrdjuje i sinhronizovana akcija protiv mreže pedofila vodjena u više evropskih zemalja, izmedju ostalog i u Njemačkoj. Oni su otkriveni samo zato što su svoje perverzne seksualne želje zadovoljavali putem interneta.

Kada je riječ o počiniocima, koje karakteriše političko-vjerska zaslijepljenost i koji putem videa prijete da će ubiti njemačke taoce u Iraku, ukoliko, u roku od deset dana, njemački vojnici ne napuste Afganistan, situacija je obrnuta. Teroristi ovim žele da skrenu pažnju na sebe. Omraženi liberalni Zapad oni stavljaju pod pritisak zu pomoć moderne tehnologije, nalaze pomagače koji zahvalno i željni senzacije šire terorističke poruke i pri tome se još pozivaju na slobodu izražavanja.

Sloboda medija jeste tekovina Zapada i demokratskih uredjenja. Ali ona u borbi protiv terorizma sve više dolzi pod pritiska. Automatski poziv na pooštravanje zakona nije spriječio nijednog teroristu da u smrt odvede sebe i druge ljude. Da je drugačije onda bi opasnost od terora proporcionalno opadala pooštravanjem antiterorističkih mjera i zakona. No situacija je obrnuta. To naravno znaju političari kalibra Wolfganga Schaeublea. Stoga je krajnje vrijeme da prestanu da koriste svaku priliku da prizivaju djavola. On se naime ne da istjerati, upravo zbog toga što nema stopostotne sigurnosti.