Nema svjetla

Mrak u dvorani i na sceni. Potom odjekuje zaglušujuća buka, od koje se gledaocima diže kosa na glavi - zvuk cunamija. Nakon nekoliko minuta, svetlo obasjava ruševine, polomljene predmete, smeće… Ostaci uništene civilizacije. Neki ljudi posrću po sceni… Nešto je prestalo da postoji. Sablasna atmosfera.

Ljudi na sceni tokom trajanja komada neće saznati šta se zapravo dogodilo, zovu, plaču, viču. U staklenoj kutiji muzičari sviraju ali se njihova muzika ne čuje…. Muzika, umjetnost, civilizacija, sve ljudsko je uništeno. Preživjeli djeluju poput automata, zapanjeni, bez emocija. Neki od njih se tokom predstave pretvaraju u groteskne đavolčiće, koji izazivaju smeh.

Fukušima može da se dogodi svima

Rediteljka Karin Bajer kaže: „Mislim da komedija ima elemente agresivnosti, klovn može biti agresivan, ali uvijek postoji labudova pjesma, tuga i razočarenje.“ Autorka Elfride Jelinek u svojim dramama iskazuje političke poruke, kritiku moderne tehnologije, bijes zbog destruktivne veze čovjeka prema prirodi, ignorancije vlasti, prezir prema informativnoj politici, koja ljude ostavlja u mraku i neznanju. Ona tim tekstom poručuje da Fukušima može da se desi bilo gdje i bilo kome. Tekstovi Jelinekove ne plaše Karin Bajer: „Možda je opsceno u pozorištu govoriti o katastrofi koja se tek dogodila, ali to i jeste tema komada. Autorka se bavi nemoći i nemogućnošću odgovora na ovakve katastrofe.“

Karin Bajer, energična umjetnica koja plijeni energijom, znanjem i hrabrošću  najavljuje da će se i u ovoj sezoni baviti aktuelnim problemima koji zanimaju njemačko društvo. U goste su pozvani eminentni njemački i evropski reditelji, Šorš Kamerun, Monika Gintersdorfer i vizuelni umetnik Knut Klasen, potom Robert Borgman… Nikolas Šteman režira muzičku improvizaciju „Demografski faktor“, Karin Henkel režira Idiota, Dostojevskog. Sve ukazuje na još jednu uspješnu pozorišnu sezonu u Kelnu.

Autorka: Željka Bašić-Savić (DW)
Odgovorna urednica: Jasmina Rose