Nemoć Evropske unije

Najmlađa žrtva u izbjegličkoj tragediji bilo je jednogodišnje dijete. Roditelji su pred obalama Sicilije morali svoje mrtvo dijete baciti u more sa izbjegličkog broda. Naime, ostali ljudi, potpuno iscrpljeni i očajni, prinudili su roditelje na taj korak, jer je trošni krijumčarski brod mogao svakog časa potonuti zbog prenatrpanosti..

Zaj brod smrti ove sedmice, kao i lutanje broda organizacije Cap Anamur prošlog mjeseca usmjerili su pažnju medija na gorući problem ilegalnog doseljavanja. Stotine a možda i hiljade Afrikanaca umiru svake godine pri pokušaju da se preko mora domognu tvrđave blagostanja – Evrope. Stotine hiljada ljudi, a možda i milioni, odlučni su u namjeri da jednom na isti način pokušaju pronaći svoju šansu, bez obzira na rizik.

Za Evropu je to ogroman izazov i očito je da na taj izazov evropske zemlje mogu samo zajednički potražiti odgovor. Građani bezrezervno podržavaju Evropsku uniju, velika većina smatra da u briselu politika doseljavanja i dodjele azila mora igrati veću ulogu. Samo kakvu? To za sada niko ne zna.

Barem se stiče takav utisak na osnovu nedavne burne debate o ideji da se na sjeveru Afrike formiraju sabirni logori za izbjeglice. Na nivou zaključaka sve zvuči dobro. Treba smanjiti priliv ilegalnih doseljenika, bolje zaštititi granice i suzbiti krijumčarenje ljudi. Istovremeno, onima koji su zaista progonjeni treba dodijeliti azil. Pritom se teret mora rasporediti po principu solidarnosti. No, u toj oblasti nisu postignuti značajniji rezultati.

Ni za vrijeme posljednje izbjegličke drame Italijani nisu mogli računati na pomoć Evropske unije. Doduše, već narene godine će početi sa radom evropska agencija za granice, koja će koordinirati rad u hitnim slučajevima. Međutim, budžet ove agencije ostavlja mjesta sumnji da će se raditi o minijaturnoj instituciji.

Ne može biti riječi o zajedničkom osiguravanju vanjskih granica. To će tako i ostati u dogledno vrijeme. Nacionalne države još nisu spremne da dijele nadležnosti sa Briselom u oblasti zaštite granica. Još važniju prepreku predstavljaju ćlanice Unije koje nisu pogođene izbjegličkim talasom. Te zemlje nisu spremne da preuzmu dio finansiranja rješavanja ovog problema.

Postoji još jedan način na koji Evropska unija pokušava ublažiti probleme. Brisel sklapa sporazume o vraćanju izbjeglica sa zemljama iz kojih ti ljudi potiču ili sa zemljama kroz koje su prošli. Međutim, sve je manje zemalja koje su spremne da potpišu takav spotazum. Ideje formiranja izbjegličkih logora i azilantskih domova van Evrope takođe vodi u ćorsokak. Realizaciji takve ideje ispriječili su se ogromni pravni problemi. Osim toga bilo bi naivno vjerovati da će izbjeglice koje žele ka Evropi u takvim sabirnim centrima strpljivo čekati dok se ne odluči o njihovom zahtjevu za azil.

Jedini efikasni način rješavanja ovog problema je otklanjanje uzroka migracionih kretanja iz Afrike i sa Blsikog istoka, dakle borba protiv siromaštva, nezaposlenosti i bezperspektivnosti. No, čak ni Komisija Evropske unije ne vjeruje da bi se države članice mogle odlučiti da ulože ogromne napore koji su potrebni za otklanjanje uzroka pokretanja talasa izbjeglica. Znači Evropska unija i dalje neće znati šta da radi kada se na njenim obalama pojave izgladnjele izbjeglice.