1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Neodgovorno ponašanje vlade u Moskvi

Aleksandar Warkentin7. oktobar 2006

Ruske vlasti pod raznim izgovorima oduzimaju dozvole boravka Gruzijcima, zatvaraju njihove prodavnice i firme. Moskva svom manjem susjedu najavljuje povećanje cijena gasa. Napetosti na liniji Moskva-Tbilisi su tema komentara Aleksandra Warkentina.

https://p.dw.com/p/AUm7
Demonstracije pred gruzijskom ambasadom u Moskvi
Demonstracije pred gruzijskom ambasadom u MoskviFoto: AP

Kada se dva dječaka tuku na ulici, onda odrasli moraju priskočiti i razvaditi ih. Posebno onda, kada je jedan od dječaka mnogo snažniji od onog drugog. Šta, medjutim, poduzeti kada se predsjednici dviju država ponašaju kao djeca? Jedan je Michail Zakašvili, predsjednik Gruzije, a drugi je Vladimir Putin, predsjednik Rusije. Sukob se ne odigrava na ulici, nego na najvišoj državnoj razini, a predsjednici u izjavama medijima ne koriste diplomatski rječnik.

Izmedju Rusije i Gruzije odista ima problema. Nakon raspada Sovjetskog Saveza je Gruzija zapala u haos. Nakon krvavih sukoba od ostatka države su se otcijepile pokrajine Abhazija i Južna Osetija. Gruzija odavno tvrdi da Moskva podržava separatiste. Spor je eskalirao kada je vlada u Tbilisiju uhapsila nekoliko ruskih oficira i optužila ih za špijunažu. Ipak nijedan spor ne bi trebalo da bude takav da se ne može riješiti razumnim potezima obiju strana.

Umjesto toga Rusija prvo podiže embargo na uvoz gruzijskih vina, nakon toga demonstrativno evakuiše osoblje svoje ambasade u Tbilisiju, sada se uvodi blokada saobraćaja. U ruskim medijima, koji su pod snažnim uticajem vlade, se Gruzijci paušalno nazivaju kriminalcima. Policija u Moskvi traži od direktora škola da im jave adrese djece sa gruzijskim imenima kako bi izvršili kontrolu njihovih roditelja. Šovinisti svih boja hvale ruskog predsjednika Putina kako je konačno pokazao tvrd stav.

Zapad sa zabrinutošću posmatra smijer u kojem ide mlada ruska demokratija, odnosno autoritarni stil vladavine Vladimira Putina. Medjutim, za takav stil vladavine se dosada uvijek nalazilo opravdanje jer se na Putina gleda kao na pragmatičara. Prve sumnje u takvu osobinu prvog čovjeka Moskve su se javile prilikom spora oko isporuka gasa Ukrajini. Konflikt sa malom Gruzijom samo pojačava takve sumnje.

Sam Putin je jednom izjavio kako je raspad Sovjetskog Saveza doživio kao najveću tragediju svog života. Ogroman priliv novca od prodaje nafte i gasa je pojačao fantomske bolove ruske elite, koja još pati zbog osipanja nekadašnjeg sovjetskog carstva. Ona ne želi da prihvati to da su Moldavija, Ukrajina ili Gruzija sada nezavisne države, pogotovo to što neke od njih ističu želje da postanu članice NATO-a ili EU. Kremlj iza svega toga vidi djelovanje duge ruke Washingtona.

Ipak, ovo ne bi smjelo da ima uticaja na rusku vanjsku politiku. Konflikt sa Gruzijom je besmislen. On je poguban za rusku unutrašnju politiku jer je mržnju prema strancima lako probuditi, ali nju je teško obuzdati. Pogubno je to i za imidž Rusije u svijetu jer se na državu koja ovako reaguje ne može gledati kao na pouzdanog partnera.