Neredi u ime srpstva

Neue Zuercher Zeitung piše: "Od početka rata u BiH u aprilu 1992 godine bogomolje su bile ratni ciljevi. Pripadnost etničkoj grupi i vjeri postalo je mjerilo kojim se razlikovao prijatelj od neprijatelja. Razlog za uništenje bogomolja bilo je etničko čišćenje, kaže franjevac Marko Oršolić i dodaje: Kada uništite bogomlju, uništite i tragove života nacionalnosti na tom području. Tako je u BiH uništeno 1.000 džamija, uglavnom na području RS. Tanja Topić dodaje da u Banjaluci nije bilo ratnih dejstava pa su ipak uništene sve džamije. Muslimanska zajednica je nakon rata u ovom gradu, očišćenom od Nesrba i njihovih simbola, na pritisak međunarodne zajednice ipak dobila dozvolu za obnovu Ferhadije. 7. maja 2001., tačno osam godina nakon njenog miniranja,a na polaganju kamena temeljca došlo je do izgreda."

"Srpska braćo, islamske horde žele ponovo da nas napadnu uz pomoć međunarodnih predstavnika i da ponovo posiju islamsko sjeme", stajalo je u jednom letku. Okupljena masa skandirala je uzvikujući "Ovo je Srbija! Gradite crkve, a ne džamije!" Neki od njih nosili su svinjske glave. Demonstranti su prognane, koji su doputovali autobusima počeli gađati kamenjem i rezultat je bio jedan poginuli i 70 povrijeđenih. Reis i banjalučki imam su skupa sa raznim stranim delegacijama i ministrima vanjskih poslova i predstavnicima UN-a pobjegli u objekat medžlisa islamske zajednice, da bi ih kasnije oslobodile trupe SFOR-a.

"Šest sedmica kasnije, uprkos ponovljenih militantnih napada, postavljanje kamena temeljca nije moglo biti spriječeno. Obnovu vodi bivši dekan na banjalučkom Arhitektonskom fakultetu Muhamed Hamidović. "Ne želimo utrošiti ni kilo betona u obnovu", kaže on. Pokušava da obnovi džamiju od komada koji su ostali i materijalima koji su korišteni u vrijeme njene gradnje prije 500 godina. Stoga i ne čudi da se obnova otegla. Hamidovića ne interesuje pitanje političkog značaja obnove Ferhadije. Na ovo pitanje reaguje sarkastično: "Ferhadija kao simbol pomirenja, da to bi mogao biti pravi slogan. Ali ima ljudi u Banjaluci koji kažu, vi je možete obnoviti ali mi ćemo je ponovo uništiti", piše Neue Zuercher Zeitung.

Uvoz arapskog islama

Neue Zuercher Zeitung nastavlja: "Rat je uveliko promijenio vjere u BiH. Bosanski islam bio je uvijek umjeren i otvoren prema svijetu. Arapske zemlje su nakon rata izvršile uticaj i podržali gradnju džamija u kojima se ukorijenio fundamentalistički način razmišljanja. Logika rata i dalje je prisutna.

Vjera u BiH nije u službi pomirenja. Ona je dio fatalne logike identiteta, koja utiče na misli i osjećaje kao otrov, koji djeluje na duže vrijeme. Aleksandar Trifunović, koji je osnovao Centar za dekontaminaciju mladih, kaže: "Imamo situaciju sličnu prije rata. Mrzimo se više nego ikada ranije i imamo vjerske objekte, koji nas ne povezuju već dijele!" On kaže da je važno da se obnovi Ferhadija, ali dodaje da to od Banjaluke neće napraviti multietnički grad. Ukazuje da će Ferhadiju morati čuvati straža i da to neće biti objekat kao nekada. "Ranije je to bilo mjesto okupljanja svih nacionalnosti. Ferhadija je bila simbol Banjaluke. Sada će ova džamija biti simbol islama", zaključuje Trifunović.

Izazivanje nereda u ime srpstva

"Za srbijansku policiju je bilo dobro što je utakmica između Italije i Srbije igrana u Đenovi", piše Frankfurter Allgmeine Zeitung" i dodaje: "Oni su već imali pune ruke posla zbog dolaska Hillary Clinton ali i prethodno održanih demonstracija homoseksualaca. U utorak (12.10.) su cijele četvrti grada bile blokirane za saobraćaj, slično kao i prilikom posjete Johna Bidena, prošle godine. Gosti iz Vašingtona nisu na listi popularnih, posebno ne, kada nose ime Clinton. Jer Bill Clinton je bio predsjednik kada je 1999. NATO bombardovao srbijanske ciljeve u Srbiji i na Kosovu. Razlog što su sati, koje je Clintonova provela u Beogradu, prošli bez incidenata mogao bi ležati u činjenici da se veliki dio izgrednika nalazio na putu za Italiju, kako bi u Đenovi branili svoje srpstvo."

"Tamo su se ponovile scene, koje su Beograđanima bile poznate kada se 1000 ljudi okupilo da demonstrira za prava homoseksualaca. Ove godine je vlada Srbije, pod pritiskom EU, odlučila da dozvoli demonstracije, koje su se, za mnoge okupljene, okončale dugotrajnim boravkom po bolnicama. Antidemostranti su u ime srpstva uništavali sve što im je došlo pod ruku u Beogradu, pa čak i jedan mobilni aparat za mamografiju. Možda im je smetalo što je naziv bio napisan na latinici. Fenomen nije nov. U februaru 2008. tamo je gorila Ambasada SAD i nekoliko ulica nakon proglašenja nezavisnosti Kosova. U julu iste godine, nakon Karadžićevog hapšenja, ponovile su se slične scene. Još tada je padalo u oči da nasilnici organizovano, autobusima i vozima, stižu u Beograd. Slična putovanja organizovanih nasilnika su ranije, kada je na vlasti bila vlada Vojsilava Koštunice, organizovana o trošku države."

Organizovana mreža izgrednika

"Očito je da je mreža izgrednika u svako doba spremna da u Beogradu a od ukidanja viza i bilo kojem drugom evropskom gradu, napravi haos. Upada u oči da 60% izgrednika nije iz Beograda, da su to maljoljetnici, nezaposleni, rubne kategorije stanovništva koje međutim nastupaju itekako organizovano. Nema sumnje da napadi imaju političku pozadinu i da se izgrednici pozivaju kad god u Srbiji Vlada treba braniti evropske vrijednosti. Ali ko ih poziva u napade? Organizacija Obraz, tvrdi Tužilaštvo u Beogradu ali i postavlja pitanje ko stoji iza ove organizacije i ko je finansira? Iznenađujuće jasan odgovor dala je ministrica pravde Srbije Snežana Malović. Ona je ukazala da koalicija reakcionarnih popova iz Pravoslavne crkve, nacionalističkih političara i novinara truje društvo i u tu svrhu koristi armiju gubitnika, koje je lako izmanipulisati. A devedesetih godina isključivo su takvi, u okviru režima Slobodana Miloševića, bili na vlasti", zaključuje FAZ.

Fudbal kao žrtva

Sueddeutsche Zeitung iz Minhena komentira: "Zar italijanska policija nije bila upozorena da će imati posla sa hordom srbijanskih nacionalista? Oni nisu došli u Đenovu da gledaju utakmicu, već da je spriječe. Kako su dobili karte za utakmice? Kako im niko nije oduzeo oružje? Sada se o tome izjašnjavaju samo policajci i političari, kao da to nema nikakve veze sa fudbalom. Čim poteče krv na stadionima, sportski funkcioneri kažu kako je fudbal žrtva. Ali, na stadionima je prisutan presjek ljudi, koji sa sobom nose probleme u društvu. U Đenovi je fudbal bio samo ciljano izabrana pozornica, na kojoj je izvedena predstava iz politike. Izgrednici su željeli nanijeti štetu onim snagama u Srbiji, koji ovu zemlju žele odvesti u EU. Fudbal se često želi prikazati žrtvom. Ali u Đenovi on je to zaista i bio", zaključuje Sueddeutsche Zeitung.

Autor: Jasmina Rose

Odg. urednik: Zorica Ilić