Nespavanjem 'protiv' samoubistva u zatvoru

Tomas Midlhof je za mnoge Nijemce važio kao oličenje jednog moćnog šefa koncerna - velika zvijerka u privredi, vrijedan radnik, ali i bezobziran. Taj bivši menadžer, koji je u međuvremenu bankrotirao, jednom prilikom je objasnio da je koristio kompanijin privatni avion jer niko od njega nije mogao da zahtijeva da gubi dragocjeno vrijeme u redovima na aerodromima.

To se dogodilo pred sudom 2014. U međuvremenu taj bivši šef Arkandora, kojem pripada i lanac njemačkih robnih kuća Karštat, sjedi u zatvoru. U novembru prošle godine, zbog pronevjere i utaje poreza, osuđen je na tri godine zatvora. Njegovi advokati su zahtijevali obnavljanje procesa, ali bez uspjeha. Sud je čak odbio i ponudu da Midlhofa puste na slobodu uz kauciju od 900.000 evra. Sud je objasnio da postoji velika opasnost da optuženi pobjegne sa uslovne slobode.

Midlhofovi advokati sad tvrde da je njihov klijent tokom pritvora prošle godine bespotrebno i prečesto izlagan kontrolama. Oni takođe tvrde da su policijski službenici u periodu od četiri sedmice, od 14. novembra do 9. decembra 2014, navodno svakih 15 minuta palili svjetlo u njegovoj ćeliji kako bi provjerili da li je živ. A zbog toga, kako tvrde, Midlhof nije spavao puna 672 sata, što je, kažu, prilično narušilo njegovo zdravstveno stanje. Bivši menadžer pati od jedne rijetke bolesti imunog sistema koja se pogoršala zbog nedostatka sna, tvrde dalje advokati. A zbog toga je Midlhof prošlog utorka prebačen na kliničko liječenje.

"Život zatvorenika je na prvom mjestu"

Čuvari u zatvoru u Esenu su česte kontrole pokušali da odbrane činjenicom da je postojala opasnost da Midlhof izvrši samoubistvo. Prema pisanju medija rizik za to je postojao jer je Midlhofljev brat 2006. takođe izvršio samoubistvo, što je izašlo na vidjelo za vrijeme procesa.

Šef kazneno-popravnog zavoda Alfred Doliva kazao je listu Bild am zontag da je "život zatvorenika na prvom mjestu" i dodao: "Jer, šta bi se dogodilo da je gospodin Midlhof digao ruku na sebe? Kada se neko suočava s prijetnjom da će izgubiti sve, to je tipičan slučaj u kojem je bilans - samoubistvo." Doliva je, kako sam kaže, zbog toga naložio kontrolu u razmaku od 15 minuta, 24 sata dnevno.

Ova tzv. intenzivna kontrola je uobičajena praksa, ako se posumnja da bi zatvorenik mogao da izvrši samoubistvo. "Mi znamo da je vjerovatnoća da neko u zatvoru počini samoubistvo pet do sedam puta veća nego što je slučaj kod običnog stanovništva", objašnjava kriminolog Rudolf Eg u razgovoru za DW. Eg kaže da je opasnost velika posebno u prvim sedmicama pritvora.

Moguće da je u pitanju pretjerana reakcija?

Eg, međutim, podvlači da je višednevno onemogućavanje nekome da zaspi, na šta se žalio Midlhof, "pretjerana reakcija". Neki posmatrači tu praksu čak stavljaju u isti rang sa praksom koju je sprovodio Štazi (tajna služba DDR-a), a to je magazinu Špigel onlajn kazao i direktor berlinske fondacije za sjećanje na Štazijeva djela, Hubertus Knabi.

Drugi u tom pak vide povredu ljudskih prava. "Ako nekome uskraćujete san pod tzv. prevencijom od mogućeg samoubistva to uništava čovjeka i fizički i psihički", kazala je predsjedavajuća Pravnog odbora Bundestaga, Renate Kinast (Zeleni). "To je nedvosmileno kršenje ljudskih prava i ničim se ne može opravdati", kazala je Kinast.

Psihologinja Katarina Benefeld-Kersten, koja je specijalizirala prevenciju samoubistva, kazala je za DW da joj je nepojmljivo da se neko paljenjem svjetla kontroliše na svakih 15 minuta. "Advokati su", uvjerena je Benefeld-Kersten, "morali reagovati već nakon nekoliko dana, a ne da čekaju da prođu sedmice".

Svaki zatvorenik pred izdržavanje kazne mora da prođe i sistematski pregled ljekara specijaliste. U slučaju da se utvrdi da neko ima sklonosti ka samoubistvu, onda bi trebalo konsultovati psihologa i u tom slučaju su i nadgledanja dozvoljena kako bi se takve osobe zaštitile.

Manje samoubistava u zatvorima

Benefeld-Kersten je kazala da je, prema njenim istraživanjima, u periodu od 2000. do 2013. ukupno 1067 zatvorenika počinilo samoubistvo. No, broj onih koji izvrše samoubistvo je posljednjih godina, navodi ona, u padu, zato što se mnogo više radi na prevenciji. No, alarmantno je to, kaže psihologinja, da se na 90 odsto onih koji su počinili samoubistvo nije gledalo kao na potencijalne samoubice.

I Eg i Benefeld-Kersten su uvjereni da je veoma važno pričati sa zatvorenicima o njihovim problemima onoliko često koliko je to moguće. Rudolf Eg kaže kako je u Minhenu pokrenut pilot projekat kojim se novim zatvorenicima u prvih nekoliko noći obezbjeđuje cimer u zatvorskoj ćeliji; a on im može pomoći da se bolje nose sa novom situacijom u koju su dospjeli.