Nestali u potrazi za boljim životom

Iz cijelog svijeta nekoliko hiljada maloljetnih migranata bez pratnje dolazi u Evropu: iz Afganistana preko Maroka i Demokratske Republike Kongo pa sve do Kine. Prosječno imaju samo 15 godina, a među njima ima više dječaka nego djevojčica. Napustili su svoje porodice i domovine bježeći od ratova ili zato što su ih roditelji poslali da zarade novac. Većinom ih trgovci ljudima krijumčare u Evropu gdje ih iskorištavljaju. Ukoliko ih policija otkrije na granici, smješta ih u centre za skrb. Ali nakon kratkog vremena ta djeca jednostavno nestaju.

Prostitucija i kriminalna djela

Postoji mnogo razloga, kaže Sofia Hedjam iz organizacije za pomoć djeci Terre des hommes koja je provela studiju o nestajanju mladih migranata. "Dijete, na primjer, može napustiti prihvatilište ukoliko ne odgovara njegovim očekivanjima i potrebama. To s druge strane može biti povezano i s time što su to dijete roditelji poslali da zaradi novac, a sjedenje u kući i učenje, njemu naravno ne odgovara. Druga djeca nastaju iz tog razloga što je zemlja u kojoj su smješteni, za njih samo tranzitna stanica, iz koje što je prije moguće putuju dalje do svog cilja. Za drugu djecu se zna kako su bukvalno bili izloženi pravom pritisku da napuste prihvatilišta", kaže Hedjam.

Ukoliko se maloljetnim migrantima ne pruži prava pomoć i ukoliko im se prijeti vraćanjem u domovinu, time se povećava vjerovatnost da će nestati, ukazuju stručnjaci iz Terre des hommesa. U tim okolnostima, za djevojčice prijeti opasnost prostitucije, a za dječake da kliznu u kriminal.

Djeca imaju prava

Na početku istraživanja, saradnici Terre des hommesa su ustanovili kako uopće ne postoje sistematski podaci o ovim slučajevima. Zbog toga je organizacija prikupila i analizirala malobrojne podatke koje uopće postoje iz Francuske, Španije, Belgije i Švicarske o sudbini nestale djece. O ovom se problemu ne smije dalje pričati kao o nekom problemu koji nije važan, smatra Bernard Boeton, stručnjak za prava djece pri Terre des hommesu.

"Događa se da maloljetni migranti odlaze samo dva ili tri dana nakon što budu smješteni u neko prihvatilište. To se ne može samo tako prihvatiti! Naravno, svugdje postoje oni koji dobrovoljno bježe. No ne može se smatrati normalnim kada iz cijele Evrope nestaje na stotine mališana i povrh toga, čini se kako je svima lakše što su negdje nestali".

Pri tome nije riječ o pitanju humanitarnosti, nego o međunarodnom pravu koje se odnosi na sve maloljetna osobe. Profesor i član UN-ovog odbora za zaštitu djece Lothar Krappmann podsjeća kako UN-ova konvencija o pravima djeteta, koju su ratificirale sve europske zemlje, obvezuje države na posebnu zaštitu maloljetnih migranata.

"Vlade zemalja ističu kako ta djeca ne pripadaju njima i kako dolaze izvana. No konvencija je potpuno jasna: prava se tiču svakog djeteta na području neke zemlje. A europske zemlje su se obavezale na zaštitu tih prava. Naravno, to ne znači da one moraju donijeti odluku o prihvaćanju te djece u svoju zemlu, no u svakoj odluci te države moraju prvenstveno obraćati pažnju na dobrobit djeteta".

Ne smiju se zatvarati oči

Maloljetni migranti koji bez pratnje dolaze u Europu od prvog dana na europskom tlu moraju uživati posebnu pažnju. To je pravno nedvojbeno. Pri tome se mora poštivati njihovo pravo na slobodu, ističe Bernard Boeton: "Rješenje nije u tome da ih se zatvori u izolirane centre. Ključ za rješenje u rukama je socijalnih radnika u centrima i prihvatilištima. Oni su ti koji primaju tu djecu i koji moraju slušati njihove probleme, želje i mogućnosti."

Ukoliko maloljetni migranti nestanu unatoč ispravnoj skrbi, vlasti se ne mogu samo tako s time pomiriti, ističu iz Terre des hommesa. One moraju učini sve kako bi pronašle tu djecu.

A to je moguće samo ukoliko su dostupne sve potrebne informacije i to u cijeloj Evropi. Za početak će već biti mnogo ako se ne zatvaraju oči pred tim golemim problemom.

Autor: Claudia Witte / M. Ljubičić

Odg. urednica: Mehmed Smajić