Nestanak balkanskih špijuna

Neue Zuericher Zeitung u članku pod nazivom "Nestanak balkanskih špijuna" piše: "Široko rasprostranjena američka špijunaža nikoga nije iznenadila u zemljama bivše Jugoslavije. Tamo špijuniranje ima dugu tradiciju. Isto tako i osjećaj da si okružen sve samim neprijateljima ima dugu istoriju. Nakon raskida između Tita i Staljina 1948. Jugoslavija je bila izolovana. S jedne strane prijetila je Crvena armija, s druge strane su Amerikanci pokušavali namamiti zemlju u zapadni savez. U kontekstu obje prijetnje zemlja se pripremala za odbranu: vojno i ideološki.

Uprkos otvaranju koje se dogodilo sedamdesetih godina, ostao je strah od neprijateljskih špijuna, koji je ušao u kolektivnu svijest. Paranoji od špijunaže je srpski režiser Dušan Kovačević još osamdesetih godina podigao spomenik. U komediji 'Balkanski špijun' jedan bivši disident postaje neprijateljski špijun, koji prati jednog bezazlenog povratnika iz emigracije i koji se sve više gubi u strahom prožetim fantazijama.

Nije sve paranoja

Ali nije sve bila paranoja. Jugoslavija, a kasnije Miloševićeva Srbija, bila je važan teren za djelovanje stranih agenata. Strah od agenata potpirivao je sam režim. To je pomoglo da se stanovništvo disciplinuje. Dugo nakon okončanja ere Miloševića čudno i nepovjerljivo su Vas gledali ako ste se pokazali kao radoznali novinar. Posljednjih godina strah od špijunaže se sreće još samo na Kosovu. Ali tamo još uvijek tumara puno špijuna.

Kada su mediji nedavno objavili kartu svijeta na kojoj je prikazano koliko je aktivno Američka agencija za sigurnost NSA prisluškivala koje regione svijeta, Srbija je bila ne malo iznenađena. Površina Srbije bile je ofarbana u crno. To drugim riječima znači da je interes Amerikanaca za špijunskim aktivnostima u Srbiji bio neznatan. U nekim komentarima se moglo osjetiti razočaranje. A onda je jedan traženi i poznati kriminolog izrekao rečenicu koja je spasila obraz. Rekao je da 'Amerikanci tako malo špijuniraju Srbiju zato što ionako sve znaju'", zaključuje se u članku lista Neue Zuericher Zeitung u rubrici pod nazivom "Upada u oči", zaključuje Neue Zuericher Zeitung.

Sedam bivših ili sadašnjih Bundesligaša igra u reprezentaciji BiH

Focus Online danas donosi tekst o Bosni i Hercegovini u kojem se kaže: Mala BiH po prvi put u svojoj istoriji odlazi na Svjetsko prvenstvo u fudbalu. Radost povodom istorijske pobjede nad reprezentacijom Litvanije ne vlada svugdje u zemlji. Nakon velikog sportskog događaja pokazalo se koliko je zemlja podijeljena čak i 18 godina nakon okončanja rata na Balkanu.

No plasman BiH na SP i nije veliko iznenađenje. Selektor Safet Sušić, kada je riječ o kadrovima kojima raspolaže, ima sedam profesionalaca iz Njemačke. Pored Ibiševića, koji igra za Stuttgart i Sejada Salihovića koji je u Hoffenheimu, tu su i dva bivša igrača Wolfsburga: Edin Džeko koji sada igra za Machester City i Zvjezdan Misimović koji je u Kini. Tu je i Miralem Pjanić iz Rome. 'Bilo bi jako nepravedno da se nismo plasirali na SP', izjavio je trener Safet Sušić, koji je u dresu Jugoslavije nastupio na dva Svjetska prvenstva 1982. i 1990. godine", piše Focus Online.

Ukidanje viza na uštrb drugih

Sueddeutsche Zeitung piše o Turskoj i želji građana te zemlje za uspostavom bezviznog režima sa članicama EU, posebno Njemačke. Posebno se osvrće na ponudu EU da Turskoj obezbijedi bezvizni režim ali da Ankara zauzvrat zaustavi talase izbjeglica koji preko njene teritorije dospijevaju u EU. "Kada za tri godine turski građani ne budu morali vaditi vize za Njemačku, Francusku ili Italiju, neće se formirati nepregledni karavani iz istočne Anatolije u pravcu Berlina, Pariza i Rima. Turska je danas zemlja koja ekonomski stoji na svojim nogama i koja je kao eksport-nacija nadmašila mnoge članice EU. Kada Turci putuju, onda se ponašaju kao turisti koji dolaze sa kreditnim karticama i lete biznis klasom. Naravno da se nisu svi Turci obogatili privrednim bumom i da mnogi žele vidjeti svoje nane i dede ili unuke u Njemačkoj.

Ono što je za mlade studente eurozone realnost, o tome mladi Turci mogu samo sanjati. Stara regulativa i vize više ne spadaju u moderna vremena. Za mnoge Turke je ukidanje viza važnije nego učlanjenje u EU. Ali cijena koju Evropa traži je velika: Ankara sada drugima treba da oteža da lako dolaze u Evropu. Tu se misli na mnoge izbjeglice, kojima je Turska tranzitna zemlja za EU. Za one, koji riskiraju sve da bi pobjegli od ratova i konflikata, u budućnosti će biti još manje prostora za pronalazak utočišta", piše Sueddeutsche Zeitung.

Autorka: Jasmina Rose

Odgovorn urednik: Svetozar Savić